Kolumne

nedjelja, 24. rujna 2017.

Božica Jelušić | J. Prevert: Uvelo lišće / Les feuilles morte


Fotografija: Ivan Nivan

O, kako želim da ti duša pamti
dane prijateljstva, naše sretne čase.
Kad je život bio sve ono što plamti
od sunčanih zraka, koje se ne gase.

Ulice su žutim lišćem prekrivene,
sjećanja i žalost u njihovu sjaju.
K zaboravu nosi vjetar sve što vene,
premda tvoje riječi u pjesmama traju.

Prijateljstvo nađoh u predivnoj ženi.
Žaliti se neću na to, što potone.
Samo pjesme koje pjevala si meni,
još su ovdje žive i u meni zvone.

Pjesme ispjevane za mene i za te,
ti ljubljena, kojoj bijah tako mio.
Zajedno smo dane dijelili i sate,
ljubio sam tebe i ljubljen sam bio.

Razdvojit će život što ljubav napusti,
bezbolno ponekad, bez previše vike.
A more će zbrisat, kada žal opusti,
korake što pamte bivše ljubavnike.

Prepjev s francuskog: Božica Jelušić


Nema komentara :

Objavi komentar