Kolumne

ponedjeljak, 25. rujna 2017.

Tino Prusac | Isključeni svijet


U toplini moga sna
postoji zelena zvijezda
neobično i nadnaravno zelena
što obitava u najtamnijim
najdubljim prostorima
noseći melodije svjetla
u svom hladnom sjaju.
Noć je potpuno slijepa
osjećam snagu vjetra koji puše
i nosi me tunelima zvijezda
koji mogu biti portali u drugi svijet
gdje zalutale note razotkrivaju atmosferu.
Jer ponekad se hranim mrvicama sna
optočen draguljima
lunarnim koraljima
koji se pretvaraju u note
i tama postaje glazba.
A onda se neprozirna magla prostre tamnim nebom
i ja se nađem u moru sjena
sa druge strane zrcala
utapam se u prostoru
s mrtvim Mjesecom na rukama.
Osjećam se kao netko tko je isključio svijet
i u praznini traži svoj odraz
dok u vrućini moga sna
i ova slova sagorijevaju.

Nema komentara :

Objavi komentar