Kad si to najednom postao tako velik Davide
I koliko puta do sada
Povukao si na tatinu stranu visokih ljudi
Ali stopalo ti je već dugo dulje od njegovog
Gledam navečer u te cipele broj 46
Ostavljene na hodniku
I mislim kako sam tvoja malena stopala stavljala
Na svoje kapke
Poput obloga pred spavanje, davno
A dok je sva priroda spavala, zimus
Tvoje su noge začahurene u nogavicama Mustang traperica
(na koje si se jedva dao nagovoriti)
Postale – muške
Vidjela sam ih neki dan, dlakave
Virile su iz prošlogodišnjih bermuda koje si prerasao
Pravila sam se da su mi poznate
Ponašala sam se kao da to nisu dva nova stanara u kući
Na koja se sad moram naviknuti
Onako kao što se navikavam i na tvoj novi glas
Zbog kojeg mi je žao da češće ne pjevaš uz gitaru
Dok sviraš iza vrata svoje sobe
I pritišćeš žice dugim prstima visokih ljudi
Povukao si na tatinu stranu, kažem
A onda opet, tako si mršav
I tvoja je konstitucija nažalost ipak moja
Nismo trebali odustati od plivanja, ali što kad si ti više volio nogomet
Znao si uvijek što hoćeš
Pa po tome zapravo i nisi moj, ti si oduvijek svoj
Ali svejedno, reci mi, kada si postao ovako velik Davide
Preko noći, jasno je, ali koje točno
Vjerojatno jedne od ovih kad sam zaspala prije tebe
Jer me svladao umor
A ti si još dugo bio budan
Ili je to ipak bilo po danu
Onaj dan recimo kad sam shvatila da te moram prestati odgajati
I da od sada nadalje mogu jedino razgovarati s tobom
Ili onaj, nedavno, kad si me posljednji put posramio
Onim što si rekao
I ostavio me bez teksta
Jer si itekako ti bio u pravu
Da, vrlo vjerojatno je to taj
Taj ili onaj još nedavniji – kad sam shvatila da sam zapravo ja mala
Pa bolno strepila hoćeš li me moći vidjeti
Iako – ja u sebi ipak navijam za onaj kada si me prvi put podignuo s poda
Umjesto pozdrava
Kao da sam ja tvoje dijete
Ili vrlo sličan, u kojem si me prvi put cmoknuo s visine
Nakon što me, baš jako dugo, nisi cmoknuo
A pogotovo ne u javnosti
Možda si postao velik negdje vani na ulici
U to bih se skoro pa kladila, neki dan te nisam prepoznala dok si mi išao u susret
Ili posve suprotno – sam u kupaonici, kada si se prvi put zaključao u njoj
Ako rasteš pod ključem i mlazom tuša – nemam niti jednog dokaza za to
Kao ni za bilo što drugo
Jer ti se izmičeš mom fotoaparatu otkako više nisi mali
Najmlađa tvoja slika skoro je tri godine stara
A ako te nekako i ulovim u kadar, ti je poslije obrišeš
A ja ti onda govorim koliko je to djetinjasto
Nisi fer Davide
Dok šutiš i ostavljaš me
Da razvijam svoje teorije s druge strane sobe u kojoj dugo gori svjetlo
Kupaonice
S ove strane izlaznih vrata u svijet
Ili još gore – da rješavam tu teoriju ljubavne zavjere – uz tebe
Naslonjena na tvoje špičasto rame, dok gledamo neki film koji nam se oboma sviđa
Ili te vozim, a ti sjediš na mjestu suvozača, u koje si se jedva ugurao
Presavijajući se opasno po pregibima zglobova
Koljena su ti do brade dok tako sjediš, izgledaš gotovo smiješno
Mijenjaš glazbu i škrto mi odgovaraš što je bilo u školi
A onda mi prodaš neku "foru" zbog koje si zavidim na tebi
Nije fora Davide, ne budi škrt, reci mi, kad
Večeras, ja sam uvjerena da je to bilo danas
Ti mirno spavaš i nemaš pojma da sam te ulovila u savršenoj slici
Zauvijek
Nisam je uspjela snimiti
Ali na njoj se dobro vidi i to da ti opet moramo kupiti nove traperice
