U naletu vremena
Netko ozgar nadgleda ovo prizemlje, dolje
Ako mi se omakne nešto van okvira
I otjera tišinu ovoga dana
Ostaje misao ogoljena kao lipina krošnja
Kada okusi snagu sjevernih vjetova
Sjećam se zime i namrštenih oblaka
Koji su sipali mekane bijele pahuljice
A one su stvarale bijelu čaroliju dana
Pored bjeline sve druge dekoracije padaju u vodu
Hodajući osluhnem ritam ovog dana
Pazim da ne uplašim ptice dok se jate
I nadlijeću iznad krovova
Sluteći promjenu vremena
Svaki dan pokuca na vrata nudeći nešto novo
Negdje krik novorođenčeta
Negdje drugdje gdje vihor rata nadjača sve druge zvukove
Jauk majke za prerano preminulim djetetom
Mjeren koracima i težinom bremena život prolazi
Lakše je ako imaš koga zagrliti
I reći mu: Volim te
A on ti vrati zagrljajem uz riječi: Volim i ja tebe
Jutro nas raspe po školama, gradskim uredima
Po cestama, planinama, po gradilištima, voćnjacima…
Kako koga, da udahnemo ritam dana
Bez obzira na okolnosti
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.