Mario Kovač | Račun

Izliječen sam romantik zamagljena vida
Kanibal gladan, nag barbar bez stida
Paklom se šepurim, s užetom oko vrata
Kuća je moja načinjena od blata

Jednom bijah čovjek, tako priča veli
Još dok se vrag i ja ne bijasmo sreli
U sumrak svijeta pit ćemo skupa
Bez milosti je sudba, ironija je skupa

Obijat ću pragove svih Božjih vrata
Svaka riječ moja bit će od zlata
Kad spoznam da istina ko´pelin peče
Svoju dušu prodah za uvelo cvijeće

Kad Svevišnji na koncu kračun spusti
Kad naplati račun i zadnju izusti
Bez krila i glave pune sijedih vlasi
Hodat ću bez ikog da dušu mi spasi