Ana Dudić | Raspeta na križu zbilje

Raspeta sam na križu

Umorne kamene stijene,

Pramenovi kose drhte na povjetarcu

Lagano poput lišća.

U svojoj utrobi nosim pticu

Što pjeva šapatom

Da se čuje šum  orgulja

Kroz porozne i šuplje stijene.

Šumske orgulje

Svakim trenom zvuče

Novom skladbom ugođenom prirodom.

Razapeta sam a ruke mi obavijene

Oko vlastite mene.

Ptica pjeva u mojoj utrobi šapatom.

Konji kradom prolaze kanjonom zbilje,

Srce mi kuca jačinom njihova topota

I zlatna griva im leluja 

Kao  pramenovi moje kose…

Neću zaplakati nad svojim raspelom,

Ptica pjeva u mojoj utrobi…