Raspeta sam na križu
Umorne kamene stijene,
Pramenovi kose drhte na povjetarcu
Lagano poput lišća.
U svojoj utrobi nosim pticu
Što pjeva šapatom
Da se čuje šum orgulja
Kroz porozne i šuplje stijene.
Šumske orgulje
Svakim trenom zvuče
Novom skladbom ugođenom prirodom.
Razapeta sam a ruke mi obavijene
Oko vlastite mene.
Ptica pjeva u mojoj utrobi šapatom.
Konji kradom prolaze kanjonom zbilje,
Srce mi kuca jačinom njihova topota
I zlatna griva im leluja
Kao pramenovi moje kose…
Neću zaplakati nad svojim raspelom,
Ptica pjeva u mojoj utrobi…
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.