Dok držiš ga pod ruku,
a mila kiša sipi,
dok kišobran vam lomni
sjeverni vjetar nosi
on s ljubavlju te gleda,
u kišu se pretvara
i miluje ti pramen
taj nestašni u kosi.
Dok kišna radost pršti
i ne postoji sjeta,
on s tebe nježno briše
nestašne kapi kiše.
Dok kišni smijeh odzvanja
na sve strane tvog svijeta,
on glupira se s kišo
i pravi se poeta.
O hoće li te itko
na ovom svijetu ikad
zavoljet ko ta kiša
u ovom gradu sada?
U kosu što ti slijeće,
što osmjeh ti miluje,
niz usne ti se slijeva
i pred noge ti pada.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.