Kad ponoć otkuca
kraj nje ću leći,
pustit gorke suze
nek otiđu za njom.
Šaputati nježno
sve zakašnjele riječi
- al ona čuti neće
jer sniva čvrstim snom.
Nad njenim mirnim tijelom
isplakat ću dušu svoju
dok ne padnu rosne kapi,
a nebo promijeni boju.
«Zbogom, Jedina moja.
Vidjet ćemo se opet
kad prestanem biti
ovog tijela robom.
I nećemo se stidjet
naše ljubavi što plamti.
Jedina, zapamti –
navijek ja ću biti s tobom.»
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.