Željko Perović | Za ovako upečatljive redove potrebno je veliko i prekaljeno srce

 

Kratak uvod za knjigu

Savršeno ne postoji!

Svako napisano slovo nije magnet da čitaocu um privuče, ali jesu riječi koje kao bistra izvor voda žeđ pogledom liječi! Beskrajno sam zahvalan porodičnim genima za naslijeđenu ljubav prema poeziji.

Želja mi je da se knjiga razlikuje od dosad napisanih. Poeziju sam obogatio svojim izrekama i kratkim pričama, koji će biti svakoj pjesmi oslonc i podrška.

Događanja sam vjerodostojno predstavio i naglasio vremena u kojima su stihovi nastajali!

Biografija

Željko Perović, rođen je 1952. godine u Sarajevu. Poeziju piše od osnovne škole, kada je zbog iskazane ljubavi prema poeziji, pored niza pohvala i priznanja, dobio i nadimak Pjesnik. Jedan dio svog radnog vjeka proveo je na izgradnji fabrika i postrojenja širom bivše Jugoslavije. U dugogodišnjoj karijeri radio je na pozicijama tehnologa, konstruktora i rukovodioca gradilišta, a kasnije po povratku u Sarajevo, i na drugim radnim mestima. Godine 2002. odlazi na rad u Švedsku gde slobodno vreme provodi u Književnom klubu „Miloš Crnjanski”, čiji ubrzo postaje član. Završetkom radne karijere vraća se ostavljenoj ljubavi – poeziji. Član je Udruženja pesnika Srbije.

Odlomak iz recenzije prof. srpskog jezika i književnosti Jelene Dilber:

Za ovako upečatljive redove potrebno je veliko i prekaljeno srce, talenat za vešto nizanje reči i sigurno pero koje poput božanske ruke kroji ravnotežu između uspomena i stvarnosti, ništavila i nade, mladosti i starosti, života i smrti. A sve se ovo upravo nalazi u zbirci poezije Varošina koje više nema Željka Perovića, potresnoj u svojim poput sečiva zasecanim ranama duše, a u isto vreme upornoj u nameri da čitaoca navede na preispitivanje kuda srlja civilizacija koja na svakih pedeset godina na jednom brdovitom delu sveta nanovo potpaljuje barut i sa bezbedne udaljenosti posmatra kako se u eksplozijama raspršuju sudbine, životi, nadanja i snovi.

U 66 pesama, koliko krasi ovu jedinstvenu poetsko-esejističku zbirku, sakupio se sav život pesnika koji je iskazao kroz emocije lirskog subjekta da nas, čitaoce zadive i ponesu, nateraju na razmišljanje i dostizanje poruka u nizu metafora, poređenja i alegorija. Da ne dođe do nedoumica, svaka pesma je oplemenjena mudrostima kao osloncima i objašnjena omanjim esejima koji raščlanjuju svaki stih donoseći pozadinu ideje, teme i zamisli, kao i podataka kada je, kako i zbog čega napisana. U njima je objašnjena i igra stihova i strofa, slogova i reči, ponavljajući svaki kao težište pesme i suštinu kojoj pesnik stremi želeći da što vernije i snažnije dočara i oslika događaje i duboke emocije koje su ih pratile detinjstva i mladosti, u svoj zavičaj i rodni grad posebne i neponovljive duše – zlosrećno Sarajevo koje je nemerljivu sreću i spokoj sopstvenih stanovnika trampilo za krvave dane opsade, nemira, strepnji, progona i stradanja.

Kome li je teže, kad bih mogô znati,

Kome li je teže, ko sad više pati,

Kome li je teže živjeti u sjeni,

Kome li je teže, tebi ili meni?

Jelena Dilber

MIR I TIŠINA  

Umoran od kratkih koraka

Posrećem i tražim

Klupu u parku

Da drhtno tijelo ozdravim  

Odbjeglu snagu

Ponovo vratim

A jesen hladnim

I zubatim vjetrom

Šiba mi lice i ratuje

Sa godinama

I starosti mojom

U meni sve zamrlo

Hladilo okovalo tijelo

A pogled kao da noge ima

Stidan od sretanja

U stranu bježi

Da me neko ne prepozna

Da me ne tješi

A jesen hladnim

I zubatim vjetrom

Šiba mi lice i ratuje

Sa godinama

I starosti mojom

Nekada sam u prolazu

Baš na ovom mjestu

Krajičkom oka stidno

U bijele kose gledao

I šešire do pola glave upale

Što bradom

I rukom drhtnom

Štap čuvaju

A jesen hladnim

I zubatim vjetrom

Šiba mi lice i ratuje

Sa godinama

I starosti mojom

Evo i vrijeme je promjenilo boje

Na granama lišće požutilo je

Kao slike iz prošlosti moje

Ili se nebo nije umilo

Ili su krive naočale suzne

A jesen hladnim

I zubatim vjetrom

Šiba mi lice i ratuje

Sa godinama

I starosti mojom

O Boze

Dali sam vrata zatvorio

Ili se hladna uselila vjetarina

Umjesto mene utoplio

Mir i Tišina