nedjelja, 27. prosinca 2020.

Tomislav Dretar vs. Oleg Antonić | Pitanje raja za Čovjeka je suštinsko pitanje – Za Božanstvenu Kupinu suštinska su pitanja ukorjenjivanja i razmnožavanja


xxx


xxx


 

 

Filozofske mrvice                                          

 

Botanički seminar

 

Božanstvena Kupina (Rubus divina) višegodišnji je grm iz porodice ruža (Rosaceae), s trnovitim stabljikama koje se u lukovima svijaju prema tlu. Listovi su joj sastavljeni od pet listića pilasta ruba, glatka lica i pustenasta naličja. Cvjetovi su peteročlani, raznobojni, skupljeni u grozdove. Skupni grozdasti plod sastavljen je od mnogo sićušnih, međusobno sraštenih i sočnih koštunica; isprva svjetlozelen, potom crven, a zagasitih boja i sjajan kada je zreo. Korijen joj ima snažnu žilu srčanicu koja ponire u nesagledive dubine.

Nadzemni dijelovi Božanstvene Kupine obrašćuju cijelu Zemlju sežući svojim tkivima u gotovo svaki zakutak planeta (ostatak njezinog areala za sada je nepoznat). Mnogi od ovdašnjih svjetonazora smatraju njezine skupne plodove zasebnim pojavnostima nadijevajući im vlastita imena. Tako, primjerice, na istoj stabljici Božanstvene Kupine borave skupni plodovi označeni imenima kao što su Gorilla gorilla, Pan paniscus, Pongo pygmeaus i Homo sapiens (na hrvatskom jeziku: „Čovjek“). Štoviše, najčešće upravo u slučaju tzv. „Čovjeka“, pojedinačne koštunice ponekad previđaju vlastitu pripadnost istom skupnom plodu što tada rezultira njihovom posve atomiziranom slikom života i svijeta.

Pitanje raja za Čovjeka je suštinsko pitanje. To je i suštinsko filozofsko pitanje. Čovjek, sadašnji čovjek smrtan je, porobljen i zarobljen, podvrgnut otuđenim mu silama, u stalnom je nedostatku svega i ugrožen od svega. Sve to Čovjek vidi kao zahtjev za bivanje u vječnosti. Čovjek je izgnan iz raja i osuđen da sam sebi sve to pribavi dok je u raju sve imao. No, to je bilo izvan njega, bio je ovisan. Sloboda mu je bila uvjetovana.

 

 

Za Božanstvenu Kupinu suštinska su pitanja ukorjenjivanja i razmnožavanja. Njezin korijen seže duboko izvan prostora i vremena, pri čemu s povećanjem dubine postupno nestaju značajke tvarnosti. Stoga se može činiti kao da aktivne korjenove dlačice u nje uopće ne postoje, iako su one u naravi gusto razgranjene i uronjene u more čiste svjesnosti koja opskrbljuje biljku tekućim smislom kao osnovnim čimbenikom postojanja.

Razmnožavanje je kod Božanstvene Kupine i spolno (generativno) i nespolno (vegetativno). Općenito govoreći, najčešće se pojedinačni skupni plodovi, zadržavajući trajno fizičku vezu s majčinskom biljkom, razmnožavaju zasebno pomoću svojih koštunica kao prolaznih i kratkotrajnih oblika (što u njih stvara privid vlastite smrtnosti). Pri tome iz nekih skupnih plodova izrastaju izbojci novih lateralnih stabljika, što sve zajedno odaje u tvarnome svijetu dojam mijene, rasta i razvoja.

Konkretni oblici razmnožavanja su ovdje toliko raznoliki da ih nije moguće sustavno opisati u uskim okvirima ovog teksta, no važno je (za temu zadanog seminara) istaknuti da se Božanstvena Kupina nespolno razmnožava i putem reznica, što omogućava nekim njezinim stabljikama (posebno onima koje gaje slobodoljubive osjećaje i nagnuće prema filozofiji) da se katkad, prignute k tlu, dospiju samostalno ukorijeniti. Ta pojava s vremenom izaziva znatniju pomutnju u kolanju biljnih sokova, pa je matična biljka tada redovno primorana prekinuti fizičku vezu s tim dijelom vlastita tijela. Takvu je sudbinu doživio i vrh one ranije spomenute stabljike, zajedno sa skupnim plodom nazvanim „Čovjek“, a cijeli je taj događaj višekratno (uglavnom metaforički i bez potpunog shvaćanja cjelovitosti zbivanja) opisan u knjigama gdje je najčešće označen kao tzv. „Izgon iz Raja“.

Čovjek se pobunio i krenuo putem svoje neovisnosti. Bog mu je to dopustio, no Tvorac je sve predvidio. Predvidio je i njegovu pobunu, nije uklonio drvo Života već stavio čuvara uz njega, a ukloniti čuvara je izazov koji će pokrenuti ljudsku evoluciju koju vidim kao Božju metodu narastanja slobode, opskrbio ga svim potrebnim da uspije i da na kraju budu zajedno bez crkve i religije u zajednici u kojoj on neće biti Bog. 

Znači Čovjek će mu biti ravan. Kad može biti ravan Bogu? Onda kad posjeduje sve božanske moći. Na tom putu Čovjek je izmislio novac koji će mu omogućiti da prisvoji svoje sluge i njihove usluge kako bi bio ravan Bogu. Novac je mogao imati ako iskorištava druge ljude. To nije pravi put, svaki Čovjek treba slobodu i moć da bi bio Čovjek.

 

 

Prinudno odbačen od majčinske biljke i ukorijenjen u humoznom plićaku vlastitog ishodišta, „Čovjek“ se, kao i svako dijete nakon rođenja, zatekao u nesvakidašnim okolnostima. Oskudne količine svjesnosti do kojih uspijeva sam dosegnuti svojim juvenilnim korjenčićima stvaraju mu iluzoran osjećaj premoći nad okruženjem nagusto proraslim tkivima vlastite majke iz kojih je potekao. To u konačnici dovodi do njegove tlapnje o potpunoj odvojenosti od ostatka svijeta, pa čak i do (u prirodi inače rijetke) anomalije koju kozmički patolozi nazivaju „Edipovim kompleksom“.

Na žalost, iste te oskudne količine svjesnosti bivaju „Čovjeku“ ne samo dovoljne za opstanak, nego mu, dok poput zaigranog djeteta izmišlja kompleksne misaone strukture koje nerijetko nisu u značajnijoj vezi s istinom, omogućavaju razorno djelovanje prema svemu oko sebe, kao i prema sebi samom. Do vrhunca tog apsurda, kojeg ujedno prati i najviša razina štetnih posljedica, dolazi kada se pojedinačne (po svojoj naravi sasvim efemerne) čovječje koštunice udružuju u virtualne grupe na temelju izmaštanih misaonih struktura da bi se sukobljavale s drugim sličnim čovječjim grupama u okruženju, gurajući u bezdan ništavila kako svoj skupni plod (tzv. „Čovječanstvo“), tako i one susjedne.

Da bi riješio pitanje slobode za sve ljude Čovjek mora sebe staviti na razinu Čovječanstva i Čovječanstvo izjednačiti u svemu s Čovjekom. Tek tada čovjek će biti neovisan o drugom i o svima, i to ne iz nužde već po čistoj ljubavi koja je Bog. Konkretno, to znači da čovjek treba biti ne-radnik i sve ostalo koje podrazumijeva svoju negaciju jer on sam je ta negacija. Dakle, ja vidim Raj onako kako ga propovijedaju religije uz uvjet da čovjek sam dođe do toga stupnja, jer samo tako neće više ovisiti ni o kome, biti sam svoj proizvod. Boga neće nestati, bit će ono što je bio u Početku, bit će Ljubav.

 

(Tomislav Dretar)

 

 

Razložno je za pretpostaviti da će se prirodni proces vegetativnog razmnožavanja Božanstvene Kupine s čovječjom reznicom nastaviti, očitujući se u sve dubljem ukorjenjivanju njezinog osamljenog i izmučenog bića u smjeru viših razina svjesnosti. Međutim, u opisanim okolnostima po život opasnog samoranjavanja, teško je vjerovati da bi ta još slabašna reznica mogla stići pravovremeno razrasti vlastiti korijenov sustav do dubina spomenutog izvora čiste svjesnosti. Stoga, da bi se prevladale teškoće u koje je „Čovjek“ zapao nakon što je zlokobnim spletom okolnosti ugrozio vlastito postojanje, čini se da mu preostaje samo pomno i stalno osluškivanje podzemlja, ne bi li dohvatio prigodu urasti svojim nejakim žiljem u matičnu žilu srčanicu (samostalno ili uz pomoć simbioze s mikoriznim gljivama). Hoće li on to uspjeti učiniti putem znanosti, filozofije, umjetnosti i/ili religije manje je važno (iako, rezervne opcije često nisu na odmet); presudno je samo da naša kupina zacijeli.

 

_________________________________________

 

* U prvom je ulomku mjestimice korišten izričaj iz natuknice „kupina, obična“ mrežnog izdanja Hrvatske enciklopedije LZMK.

(Oleg Antonić, zahvaljujući Tomislavu Dretaru)


 

 

** Vezane objave: Oleg Antonić | Sami kraj mora, Oleg Antonić | Svemir, Oleg Antonić | Rađanje krošnje

 

Sami kraj mora  http://www.casopiskvaka.com.hr/2019/10/oleg-antonic-sami-kraj-mora.html

Svemir http://www.casopiskvaka.com.hr/2020/06/oleg-antonic-svemir.html

Rađanje krošnje http://www.casopiskvaka.com.hr/2020/08/oleg-antonic-raanje-krosnje.html

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.