Tomislav Dretar vs. Oleg Antonić | Pitanje raja za Čovjeka je suštinsko pitanje – Za Božanstvenu Kupinu suštinska su pitanja ukorjenjivanja i razmnožavanja

xxx	xxx
Filozofske mrvice	Botanički seminar
	Božanstvena Kupina (Rubus divina) višegodišnji je grm iz porodice ruža (Rosaceae), s trnovitim stabljikama koje se u lukovima svijaju prema tlu. Listovi su joj sastavljeni od pet listića pilasta ruba, glatka lica i pustenasta naličja. Cvjetovi su peteročlani, raznobojni, skupljeni u grozdove. Skupni grozdasti plod sastavljen je od mnogo sićušnih, međusobno sraštenih i sočnih koštunica; isprva svjetlozelen, potom crven, a zagasitih boja i sjajan kada je zreo. Korijen joj ima snažnu žilu srčanicu koja ponire u nesagledive dubine. Nadzemni dijelovi Božanstvene Kupine obrašćuju cijelu Zemlju sežući svojim tkivima u gotovo svaki zakutak planeta (ostatak njezinog areala za sada je nepoznat). Mnogi od ovdašnjih svjetonazora smatraju njezine skupne plodove zasebnim pojavnostima nadijevajući im vlastita imena. Tako, primjerice, na istoj stabljici Božanstvene Kupine borave skupni plodovi označeni imenima kao što su Gorilla gorilla, Pan paniscus, Pongo pygmeaus i Homo sapiens (na hrvatskom jeziku: „Čovjek“). Štoviše, najčešće upravo u slučaju tzv. „Čovjeka“, pojedinačne koštunice ponekad previđaju vlastitu pripadnost istom skupnom plodu što tada rezultira njihovom posve atomiziranom slikom života i svijeta.
Pitanje raja za Čovjeka je suštinsko pitanje. To je i suštinsko filozofsko pitanje. Čovjek, sadašnji čovjek smrtan je, porobljen i zarobljen, podvrgnut otuđenim mu silama, u stalnom je nedostatku svega i ugrožen od svega. Sve to Čovjek vidi kao zahtjev za bivanje u vječnosti. Čovjek je izgnan iz raja i osuđen da sam sebi sve to pribavi dok je u raju sve imao. No, to je bilo izvan njega, bio je ovisan. Sloboda mu je bila uvjetovana.
	Za Božanstvenu Kupinu suštinska su pitanja ukorjenjivanja i razmnožavanja. Njezin korijen seže duboko izvan prostora i vremena, pri čemu s povećanjem dubine postupno nestaju značajke tvarnosti. Stoga se može činiti kao da aktivne korjenove dlačice u nje uopće ne postoje, iako su one u naravi gusto razgranjene i uronjene u more čiste svjesnosti koja opskrbljuje biljku tekućim smislom kao osnovnim čimbenikom postojanja. Razmnožavanje je kod Božanstvene Kupine i spolno (generativno) i nespolno (vegetativno). Općenito govoreći, najčešće se pojedinačni skupni plodovi, zadržavajući trajno fizičku vezu s majčinskom biljkom, razmnožavaju zasebno pomoću svojih koštunica kao prolaznih i kratkotrajnih oblika (što u njih stvara privid vlastite smrtnosti). Pri tome iz nekih skupnih plodova izrastaju izbojci novih lateralnih stabljika, što sve zajedno odaje u tvarnome svijetu dojam mijene, rasta i razvoja. Konkretni oblici razmnožavanja su ovdje toliko raznoliki da ih nije moguće sustavno opisati u uskim okvirima ovog teksta, no važno je (za temu zadanog seminara) istaknuti da se Božanstvena Kupina nespolno razmnožava i putem reznica, što omogućava nekim njezinim stabljikama (posebno onima koje gaje slobodoljubive osjećaje i nagnuće prema filozofiji) da se katkad, prignute k tlu, dospiju samostalno ukorijeniti. Ta pojava s vremenom izaziva znatniju pomutnju u kolanju biljnih sokova, pa je matična biljka tada redovno primorana prekinuti fizičku vezu s tim dijelom vlastita tijela. Takvu je sudbinu doživio i vrh one ranije spomenute stabljike, zajedno sa skupnim plodom nazvanim „Čovjek“, a cijeli je taj događaj višekratno (uglavnom metaforički i bez potpunog shvaćanja cjelovitosti zbivanja) opisan u knjigama gdje je najčešće označen kao tzv. „Izgon iz Raja“.
Čovjek se pobunio i krenuo putem svoje neovisnosti. Bog mu je to dopustio, no Tvorac je sve predvidio. Predvidio je i njegovu pobunu, nije uklonio drvo Života već stavio čuvara uz njega, a ukloniti čuvara je izazov koji će pokrenuti ljudsku evoluciju koju vidim kao Božju metodu narastanja slobode, opskrbio ga svim potrebnim da uspije i da na kraju budu zajedno bez crkve i religije u zajednici u kojoj on neće biti Bog.  Znači Čovjek će mu biti ravan. Kad može biti ravan Bogu? Onda kad posjeduje sve božanske moći. Na tom putu Čovjek je izmislio novac koji će mu omogućiti da prisvoji svoje sluge i njihove usluge kako bi bio ravan Bogu. Novac je mogao imati ako iskorištava druge ljude. To nije pravi put, svaki Čovjek treba slobodu i moć da bi bio Čovjek.
	Prinudno odbačen od majčinske biljke i ukorijenjen u humoznom plićaku vlastitog ishodišta, „Čovjek“ se, kao i svako dijete nakon rođenja, zatekao u nesvakidašnim okolnostima. Oskudne količine svjesnosti do kojih uspijeva sam dosegnuti svojim juvenilnim korjenčićima stvaraju mu iluzoran osjećaj premoći nad okruženjem nagusto proraslim tkivima vlastite majke iz kojih je potekao. To u konačnici dovodi do njegove tlapnje o potpunoj odvojenosti od ostatka svijeta, pa čak i do (u prirodi inače rijetke) anomalije koju kozmički patolozi nazivaju „Edipovim kompleksom“. Na žalost, iste te oskudne količine svjesnosti bivaju „Čovjeku“ ne samo dovoljne za opstanak, nego mu, dok poput zaigranog djeteta izmišlja kompleksne misaone strukture koje nerijetko nisu u značajnijoj vezi s istinom, omogućavaju razorno djelovanje prema svemu oko sebe, kao i prema sebi samom. Do vrhunca tog apsurda, kojeg ujedno prati i najviša razina štetnih posljedica, dolazi kada se pojedinačne (po svojoj naravi sasvim efemerne) čovječje koštunice udružuju u virtualne grupe na temelju izmaštanih misaonih struktura da bi se sukobljavale s drugim sličnim čovječjim grupama u okruženju, gurajući u bezdan ništavila kako svoj skupni plod (tzv. „Čovječanstvo“), tako i one susjedne.
Da bi riješio pitanje slobode za sve ljude Čovjek mora sebe staviti na razinu Čovječanstva i Čovječanstvo izjednačiti u svemu s Čovjekom. Tek tada čovjek će biti neovisan o drugom i o svima, i to ne iz nužde već po čistoj ljubavi koja je Bog. Konkretno, to znači da čovjek treba biti ne-radnik i sve ostalo koje podrazumijeva svoju negaciju jer on sam je ta negacija. Dakle, ja vidim Raj onako kako ga propovijedaju religije uz uvjet da čovjek sam dođe do toga stupnja, jer samo tako neće više ovisiti ni o kome, biti sam svoj proizvod. Boga neće nestati, bit će ono što je bio u Početku, bit će Ljubav.   (Tomislav Dretar)
	Razložno je za pretpostaviti da će se prirodni proces vegetativnog razmnožavanja Božanstvene Kupine s čovječjom reznicom nastaviti, očitujući se u sve dubljem ukorjenjivanju njezinog osamljenog i izmučenog bića u smjeru viših razina svjesnosti. Međutim, u opisanim okolnostima po život opasnog samoranjavanja, teško je vjerovati da bi ta još slabašna reznica mogla stići pravovremeno razrasti vlastiti korijenov sustav do dubina spomenutog izvora čiste svjesnosti. Stoga, da bi se prevladale teškoće u koje je „Čovjek“ zapao nakon što je zlokobnim spletom okolnosti ugrozio vlastito postojanje, čini se da mu preostaje samo pomno i stalno osluškivanje podzemlja, ne bi li dohvatio prigodu urasti svojim nejakim žiljem u matičnu žilu srčanicu (samostalno ili uz pomoć simbioze s mikoriznim gljivama). Hoće li on to uspjeti učiniti putem znanosti, filozofije, umjetnosti i/ili religije manje je važno (iako, rezervne opcije često nisu na odmet); presudno je samo da naša kupina zacijeli.   _________________________________________   * U prvom je ulomku mjestimice korišten izričaj iz natuknice „kupina, obična“ mrežnog izdanja Hrvatske enciklopedije LZMK. (Oleg Antonić, zahvaljujući Tomislavu Dretaru)

** Vezane objave: Oleg Antonić | Sami kraj mora, Oleg Antonić | Svemir, Oleg Antonić | Rađanje krošnje

 

Sami kraj mora  http://www.casopiskvaka.com.hr/2019/10/oleg-antonic-sami-kraj-mora.html

Svemir http://www.casopiskvaka.com.hr/2020/06/oleg-antonic-svemir.html

Rađanje krošnje http://www.casopiskvaka.com.hr/2020/08/oleg-antonic-raanje-krosnje.html

Blagdan Tubišvat (Tu B'Shvat) | Nova godina drveća ili židovska “mala nova godina”

Piše: mr. sc. Narcisa Potežica

Ove godine je blagdan Tubišvat (Tu B'Švat, Tu BiSchwat) 10. veljače. Tubišvat znači na hebrejskom “15.dan u mjesecu švatu” (na 15. Švat prema židovskom kalendaru), a praznuje se jedan dan. Naziva se još Roš Hašana Leilanot (Hamišoši - zovu ga Sefardi) i to je židovska "mala nova godina" i "nova godina drveća" još  i "rođendan drveća" (ili "rođendan stabala").

Židovi Tubišvat  obilježavaju jedući voće i to osobito od vrsta koje su izdvojene u Tori u slavu  plodova kojima se ponosi zemlja/država Izrael (Erec Izrael). Često se kaže kojima je "blagoslovljena zemlja izraelska", tako se jede voće i plodovi  koji rastu u Svetoj zemlji – i to sedam vrsta opisanih u Bibliji: pšenica, ječam, grožđe (loza), smokve, nar (šipak), maslina i datulje, a u praksi obavezno se jede pšenica i ječam najčešće u obliku kolača, te bademi, grožđice i rogač, a uz to se piju četiri čaše vina.

Dvije autorice, jedna knjiga | Neka promocija govori sama za sebe

Jeste li ikada razmišljali kako stvarno izgleda pisanje knjige?

Što mislite koliko bi ljudi gledalo proces pisanja i stvaranja Harry Pottera ili Igre prijestolja ili Gričke vještice? Zamislite da možete vidjeti kako je Mariji Jurić Zagorki pala ta ideja na um, kako je stvarala likove, o čemu je razmišljala, kako ih je odlučila smjestiti baš u Zagreb, Varaždin, Beč, Beograd, Karlovac i tako dalje. Izgleda da su društvene mreže odličan način da se to pokaže.

Kada biste morali zamisliti kako izgleda pisanje knjige sigurno bi imali neku filmsku predodžbu u kojoj su tu nekakve poetske spisateljske blokade, teški trenutci iz kojih se autor nekako jedva izdigne, pa onda silna odbijanja izdavača, dok te jedan ne prepozna i okrene to sve na neku veličanstvenu priču o uspjehu. Tko zna može li se takvo nešto uopće dogoditi u Hrvatskoj?

Što je Put rukopisa?

Možda ste na Instagramu ili Facebooku vidjeli novi profil pod nazivom Put rukopisa (@put.rukopisa) na kojem dvije cure rade baš to. Prikazuju cijeli proces nastanka njihove knjige. Ne radi se o profilu koji je preko noći postao nešto veliko i kojeg od jednom prate milijuni, ali nama se čini kao nešto dosta zanimljivo jer izgleda kao da im se sve slaže kako treba.

Trenutno to može završiti kao nešto što će ostati samo na ovome ili može postati nešto stvarno veliko u što onda imate pristup od samog početka. Svima koji vole čitati ili pisati, u oba slučaja poprilično zanimljivo.

Što se nama svidjelo u ovoj priči?

Cijeli je profil osmišljen na način da se u bilo kojem trenutku možete uključiti u priču. Odnosno, ako krenete od prve objave i čitate redom dobivate zaokruženu cjelinu nastanka jedne knjige. Cijela je priča prikazana kao razgovor između dvije autorice koje imaju interesantan način komunikacije, a ako pogledate profil detaljnije možda shvatite gdje se vidi put.


U svakom slučaju za sada zanimljiva priča koja se događa u Hrvatskoj.

Vidjet ćemo kako će završiti.

Interpretacija "Istarski Razvod"- vrlo važan dokument srednjeg vijeka o granicama kojima se razdjeljivala zemlja u Istri)

2. dan

Istarski Razvod (2. Dan)

Zemlja je oduvijek bila hraniteljica te su se stoga na terenu prizivali prirodni fenomeni.

Običajno pravo u Istri bilo je na vrlo visokom stupnju u to vrijeme (srednji vijek) a istovremeno je bilo i jamac proizvodnje ali i mira te korištenja zemlje i vode.

Božica Jelušić | Mantre i mantranja

Mantra je obredni vedski tekst, koji se izgovara u pojedinačnoj ciljanoj prigodi, da bi izazvao magijski učinak. Najčešće je to u smislu "priključka" na određeno duhovno središte ili pak u smjeru "pomicanja"kozmičkih sila, da bi se izazvalo pozitivno djelovanje na neku ljudsku djelatnost. Mantre pripadaju obrednoj praksi tantrizma, odakle su došle u tibetanski budizam, a odatle su se pak raširile u široku lepezu kulturoloških situacija. I mnogi ih Zapadnjaci regularno koriste, vjerujući u njihovo dobro djelovanje u svakodnevnom nemirnom toku stvari, nepredvidljivom u svim aspektima.

Pri tom obično prevrću brojanice od 108 zrnaca, koliko ima božjih imena, a zovu se mala ili japamala. Najčešća je mantra OM MANI PADME HUM, koja znači : Dragulj je u srcu lotosa, a što je zapravo mentalna alegorija, te u prenesenom smislu, budući da je hiljadulatični lotos simbol svijesti, treba značiti kako je Buddha, dragulj najvišeg sjaja, u središtu naše meditacije. Ovisno o tipu kulture iz koje molitelj dolazi, može vrtjeti i tespih ili krunicu, izgovarajući neke druge mantre.

Dakle, kao u svim religijama, polaže se vjera u Riječ,u zvukove i specifične veze slogova,koji brujanjem, izgovaranjem , zvučnom vibracijom, djeluju na okolni prostor, štoviše, mogu i na kozmičkom planu zabilježiti našu prisutnost i djelovanje.Veliki učitelji vješti su s mantrama i mogu izazvati prava čuda, dok malim ljudima dobro dođe poznavanje bilo koje mantre, poput Allahu ekber (Bog je velik) u islamskoj praksi, ili ona čuvena "strelovita molitva" sv. Augustina , ponavljana cijeloga života: "Bože moj i sve moje!".

Mislim da sam mantre poznavala još od djetinjstva. To ide iz moje zaljubljenosti u riječi, koje bih neprestano ponavljala, ispitujući im zvučnost, težinu, upotrebljivost, rimarijski potencijal.Neke sam posvojila u dodiru s drugim kulturama, no sve mi nedvojbeno pomažu i u njima nalazim dublji sadržaj. Međutim, tek mi se u zreloj dobi obistinilo što je mislila moja majka (premda ni danas ne znam odakle je riječ prodrla u kajkavštinu!) kad bi govorila: "Kam si SMATRALA tu nesretnu stvar?" ili kad bi fatalistički najavila: "Nemrem to više podnesti, budem se SMANTRALA!".

U oba konteksta, "smantrati" znači premjestiti nešto iz realnog svijeta , iz vidokruga i postojanja, nekamo u domenu magijskog i nepovratnog. Dakako, to je ujedno i upozorenje da s mantrama treba oprezno, samo na ispravan i blagotvoran način, da se ne bismo našli s onu stranu postojanja, gdje sile mraka vrebaju na zabludjele duše i svaku pogrešno upotrijebljenu riječ.

24. siječnja 2019.

Flora Green

Tubišvat (Tu B'Shvat) - nova godina drveća ili “mala nova godina”

Piše: mr. sc. Narcisa Potežica

Ove godine je blagdan Tubišvat (Tu B’Švata) 21. siječnja. Prema židovskoj tradiciji proslava ovog blagdana je uz voće i plodove koji simboliziraju sedam propisanih vrsta plodova i četiri čaše vina.

Židovi Tu B'Shvat obilježavaju jedući voće i to osobito od vrsta koje su izdvojene u Tori u slavu novih plodova kojima se ponosi zemlja/država Izrael (Erec Izrael), pa se jede voće i plodovi  koji rastu u Svetoj zemlji – i to sedam vrsta opisanih u Bibliji: pšenica, ječam, grožđe (loza), smokve, nar (šipak), maslina i datulje), a u praksi obavezno se jede pšenica i ječam najčešće u obliku kolača.

Tubišvat  je noviji židovski praznik koji se  spominje u Tori i slavi se na 15. Švat prema židovskom kalendaru, a praznuje se jedan dan. Još se naziva Roš Hašana Leilanot (Hamišoši - tako ga zovu Sefardi) i to je židovska "mala Nova godina" ali još i "rođendan drveća" (ili "rođendan stabala").

Možemo se ovom prilikom podsjetiti da postoje različite nove godine, pa imamo kalendarsku godinu "opće službenu novu godinu" 1.  siječnja koju slavi čitav svijet, zatim su one nove godine vezane uz različite religije ( pravoslavna: 14. siječnja; kineska, koja je promjenjiva prema luniosolarnom kalendaru i označava kraj zime i početak proljeća, na primjer ove godine 23. siječnja). Ostale  su  školska nova godina (početak rujan/listopad), te službena-fiskalna (ovisno koje je razdoblje obuhvaćeno) i na kraju treba reći da Židovi  imaju četiri nove godine: najznačajnija je Roš Hašana (u jesen), dok je po židovskom kalendaru Tu B'shat četvrta nova godina. Blagdan Tu B'Shvat doslovno znači "nova godina drveća ili stabala", jer se na ovaj dan nekada određivala starost drveća, naime taj dan označava početak "nove godine" za drveće ili "službeni rođendan drveća".

Određivanje starosti drveta također se uzimalo u obzir, budući da je bilo zabranjeno jesti ili na bilo koji način imati korist od plodova drveta koje je to drvo donosilo u prve svoje tri godine. Tijekom četvrte godine, sve voće koje je to drvo dalo nosilo se u Jeruzalem i tamo jelo. A tek u petoj godini prestaju sva ograničenja. Pravno "nova godina" značila je da se odvaja desetina za proizvodnju novih stabala koja će narasti u Svetoj zemlji, time što se izdvajanje desetine razlikuju od godine do godine i postojao je sedmogodišnji ciklus mirovanja. Doba kada pupa novi plod smatra se da pripada slijedećoj godini ciklusa i pada na 15. dan židovskog mjeseca Švata. Od toga dana, smatra se, drveće “pije novu vodu”, odnosno kišu palu tijekom zime. Kod nas je u to doba obično još je hladno, nekih godina gledamo na krovovima snijeg, ali u Izraelu je to  sezona u kojoj najranije cvatu stabla, sve je već zeleno i počinje proljeće, a u Mediteranu, pa i u Izraelu cvatu bademi. Priroda tada izlazi iz zimskog sna i započinje novi plodonosan ciklus, pa se u ovo doba slavi početak novog života u prirodi. U suvremenom Izraelu taj se dan slavi tako što se ukazuje na ekološki značaj očuvanja prirode najčešće simboličnom sadnjom drveća.

Na taj dan prisjećamo se da je po Mojsiju "čovjek drvo u polju". Postoje različiti načini obilježavanja i slavljenja kod kabalista i razni hasidski običaji. U srednjem vijeku se Tu B’Švat slavio kao blagdan voća i kao “ Nova godina”. U 16. stoljeću kabalist Rabbi Yitzchak Luri od Safeda i njegovi učenici pokrenuli su seder večara (prema pravilima) pa se na Tubšvat jedu plodovi s drveća koji rastu u zemlji Izrael i imaju  simboličko značenje. Za kabaliste je također drvo simbol života. U srednjem vijeku se Tu B’Švat slavio kao blagdan. Razvio se seder što znači propisani red - redoslijed, ritual konceptualno sličan Pesahu (Pasha) kada je također seder ali se sada – na Tubišvat uz večeru raspravlja o duhovnom značenju voća. Ovaj običaj proširio se prvenstveno u sefardskim zajednicama nekadašnjoj Španjolskoj, a kasnije te običaje prihvaćaju i Aškenazi (Židovi u srednjoj, sjevernoj i istočnoj Europi) gdje se na Tubišvat tradicionalno jede uglavnom suho voće i bademi.

Glavna ideja je bila da se jede već navedena određena vrsta voća i plodova s drveća i običaj je da se piju četiri čaše vina (također po redoslijedu, pravilima - seder) time da započinjemo čašom bijelog vina, u drugoj čaši pomiješamo bijelo i crveno (crno) vino, pri čemu stavimo više bijelog vina, u trećoj čaši  opet pomiješamo bijelo i crno vino, pri čemu stavimo više crnog vina i na kraju pijemo čašu čistog crnog vina. Ovaj slijed  simbolično prikazuje postepeni prijelaz prirode iz hladnog, „bijelog“ zimskog perioda, kroz period pupanja (lagano crvena boja druge čaše), punog cvata (treća čaša) i sazrijevanja plodova (četvrta čaša). U određenom redoslijedu izgovaraju se odgovarajući blagoslovi za ljude, koji će onda postati jaki kao stabla. Iako mnogi nisu mogli posaditi stabla jer to nije bilo proljeće tijekom petnaestog Švata gdje su živjeli, oni su jeli "plodove sa stabala“, a  plodovi  koje su jeli bili su poput onih u Izraelu: bademi, datulje, smokve, grožđice i rogač.

U Izraelu je Tubišvat kao praznik u novije doba posebno oživio i sada ga slave mnogi sekularni Židovi, pa sve više postaje ne samo vjerski već je danas i svjetovni praznik.

Također je običaj da židovska djeca idu okolo i skupljaju novac za „posaditi stablo u Izraelu“ u ovo doba godine. Želja mnogih u Izraelu i moderna tradicija za ljude koji žive izvan Izraela je posaditi drvo u Izraelu ili dati doprinos Izraelu za Nacionalni fond za sadnju drveća u Izraelu. Diljem dijaspore se prikuplja novac kako bi se u Izraelu moglo posaditi što više drveća, pa je Izrael na kraju 20. stoljeća bio jedina zemlja u svijetu koja je imala više drveća nego na kraju 19. stoljeća. Izraelski parlament Kneset na dan Tu Bišvata slavi svoj rođendan, kao svojevrstan dragocjen plod na stablu staro-nove izraelske države.

U izraelu je drevni običaj, kada je beba rođena, roditelji posade stablo u tu čast, a stablo je posađeno najčešće na Tubišvat nakon rođenja djeteta. Ako je dijete dječak sadi se cedar, ako se rodila djevojčica posadi se čempres. Kako rastu djeca, tako rastu i stabla, pa kada se mladić i djevojka žene ili udaju od tog stabla izgrade svoju hupu (chupah) - vjenčanu nadstrešnicu. Naime kako su se ova dva stabla u hupi -zajedničkoj nadstrešnici združili, tako su sada mladoženja i mladenka zajedno u svom braku i zajedničkom novom životu. Zbog očuvanja zelenila i posebno drveća ovaj običaj sjeće stabala posebno za svaki par se napušta i ostaje kao lijepa predaja i samo se priča o tom simboličnom i romantičnom običaju.

Postoje mnoge talmudske priče o spasenju, nakon lutanja pustinjom, pod nemilosrdnim sunčevim zrakama, bez vode i hrane, umoran putnik nalazi spas u hladu pod krošnjom stabla. Prije nego je krenuo dalje osjetio je potrebu da zahvali, da blagoslovi plodove koji su mu podarili život. Stih u Tori kaže: „čovjek je kao drvo u polju“, a u svojim psalmima kralj David pravednike uspoređuju sa stablima palme i cedra, „s korijenjem u kući Gospodnjoj, koji neprekidno daju plodove“. Tora i rabini često uspoređuju čovjeka s drvetom, korijenjem, granama, lišćem i plodovima nebeskim. Često se korijenje stabla uspoređuje s pretcima ili porijeklu nekog čovjeka.

Treba se posebno podsjetiti da talmudski mudraci kažu da su se i ptice na nebu pridružile Izraelcima u njihovoj pjesmi veličanja Boga, pa je običaj da posebno hranimo ptice, jer to je i zimski period kada nemaju dovoljno hrane. Osnovna zapovijed u židovstvu je da se ublaže patnje životinja, to se spominje i na ovaj praznik, a uz to u današnje doba se razvija sve više kroz ekološku svijest o zaštiti životinja i potrebi očuvanja prirode.

Iako se ovaj blagdan najljepše obilježava  organiziranom sadnjom  drveća, također možda je manje poznato da je Izrael jedina zemlja na svijetu koja ima u zadnjih pedeset godina više drveća dok u svim ostalim zemljama svijeta ima sve manje šumskih prostranstava ili novo posađenih šuma i posebno puno voćnjaka. U Izraelu je u suvremeno doba Tubišvat praznik koji se slavi kao „rođendan drveća“ a oni koji ne mogu posaditi stablo, sakupe se uz blagdanski stol pun različitog voća i plodova s drveća, te se uz blagoslov četiri čaše vina podsjete na  tradiciju i značaj obilježavanja ovog blagdana.

GfK: Sve više čitamo, ali je i sve više onih koje knjiga ne zanima

vrijeme: 24.04.2018.

U proteklih godinu dana broj stanovnika Hrvatske koji čitaju barem jednu knjigu godišnje porastao je za tri posto, sve se više čitaju prijevodi stranih autora, ali zato raste broj onih koje knjiga ne zanima, podaci su najnovijeg istraživanja tržišta knjiga u RH predstavljeni u ponedjeljak u Zagrebu.

"Kada je u pitanju čitanje knjiga, možemo vidjeti da ovogodišnji rezultati pokazuju da je 56 posto stanovnika Hrvatske pročitalo barem jednu knjigu u posljednjih godinu dana, u usporedbi s 53 posto u godini ranije", rekla je Tamara Kraus iz agencije za istraživanje tržišta GfK predstavljajući rezultate Istraživanja tržišta knjiga u RH na svečanosti otvorenja Noći knjige 2018. u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici (NSK) u Zagrebu.

Nikola Šimić Tonin | Spomenik Miroslavu Krleži u Zadru

Vladimir Nazor, 27. ožujka 1945., dočekan kao zvijezda u razorenom Zadru, održa „zvjezdani govor“ … kako to starinsko kamenje, spomenike, neprijateljske kule, treba pomesti i baciti u more zaborava. Zato i danas 2018., gledamo učinke toga govora, oštećene spomenike kulture od koji neki, veći dio njih, nisu restaurirani.

Srećom po grad Zadar – Zadru se dogodio Miroslav Krleža. I riječju i djelom zadužio je Zadar. Spasio grad, prozvavši gradske vlasti zbog nemara prema spomenicima i gradskoj jezgri. Časne sestre Benediktinskog samostana Sv. Marije, pokazale su mu zlato i srebro Zadra. Ne treba zaboraviti ni to da je nakon rata iz Zadra isplovilo 20 brodova s vrijednim stvarima kojima se izgubio svaki trag. Zašto vlada RH nije zatražila povrat tih kulturnih dobara.

Cro-a-san uz gorku kavu svakodnevice

Sead Begović

Izvor:  Vijenac br. 613-614 od 14. rujna 2017.,
Začuđuje lakoća kojom će Sven Adam Ewin opjevati obične stvari, estetizirati ih, čak i mitizirati pa i transcendirati iz običnosti u svetost. Uvijek otkriva novi sloj pjesme i u njoj mijene semioloških značenja u svijetu

Dok u doba sveopće digitalne revolucije i informatičke globalizacije te u sveopćoj pretovarenosti informacijama već govorimo o eri globalnog internetskog terorizma, to se svakako ne odnosi na književnost, u kojoj zasad nema mafijaških umjetničkih kartela, no nitko ne može zaustaviti vrijeme te će književnost za tom tehnološkom novinom obilno posegnuti iskorištavajući je u svrhu zbližavanja i širenja ljepotne riječi, međusobne pisalačke razmjene i radnog iskustva što se tiče kritičkih opaski u obama smjerovima. Stoga kad jednom osjetimo tu emotivnu, duhovnu i društvenu jednakost, dakle širu obitelj, živjet ćemo u određenom blagostanju. U tom ozračju živi i poeziju piše Sven Adam Ewin, koji se kao pjesnik gotovo niotkuda pojavio upravo u tom elektroničkom obliku. Riječ je o pseudonimu koji sugerira biblijskog Evina Adama, a skandinavsko ime Sven označava mladića ili čovjeka, no sve to još nismo zasigurno otkrili jer pjesnik, zasad, uporno i namjerno želi biti anoniman ističući u prvi plan svoje djelo. I u tome je uspio – zadobio je čitače i adorantsku publiku. I nije prvi u toj igri skrivača u kojoj dodatnu težinu djelu daje upravo čarolija otajnosti. Spomenimo samo, za primjer, Branimira Donata s pravim imenom Tvrtko Zane pa i Feđu Šehovića, koji je dugo odolijevao javnoj znatiželji da se otkrije tko je to Raul Mitrovich.

Jeste li znali: što su književni velikani radili prije/pored spisateljskih karijera?

Iako su postali vrsni pripovjedači, u potrazi za "kruhom svagdašnjim" nisu se libili latiti kojekakvih poslova. Otkrivamo čime su se bavili poznati svjetski autori prije negoli je njihovo književno stvaralaštvo prepoznato. Jeste li znali... 

Kali: Na plažama besplatna posudba knjiga

vrijeme: 15.07.2017. - 15.09.2017.
mjesto: Kali

Od 15. srpnja do 15. rujna svi koji se zateknu na plažama u Kalima na otoku Ugljanu, a osim u kupanju i sunčanju žele uživati u dobrome štivu, moći će besplatno posuditi knjige.

Predstavljen prvi cjeloviti prijevod „Balada Petrice Kerempuha“ na njemačkom

Prvi cjeloviti prijevod "Balada Petrice Kerempuha" Miroslava Krleže na njemački jezik u prepjevu Borisa Perića predstavljen je u četvrtak (15.9.2016. op.ur.) navečer u Varaždinu.

Prepjev je objavljen u Biblioteci časopisa „Most / The Bridge“ Društva hrvatskih književnika, časopisa koji je specijaliziran za objavljivanje hrvatske književnosti na stranim jezicima. Uz autora Borisa Perića o njemačkom prijevodu „Balada Petrice Kerempuha“ govorili su znanstvenik, etnolog i kulturni antroplog prof. dr. sc. Tomislav Pletenac te varaždinski književnik Ernest Fišer. Originalne Krležine kajkavske stihove kazivao je varaždinski glumac Zdenko Brlek, dok je sam autor čitao njemački prijevod.

Književnik, književni prevoditelj i germanist Boris Perić istaknuo je da potreba za prijevodom „Balada“ na njemački jezik postoji oduvijek jer se radi o jednom od najvećih pjesničkih djela hrvatske književnosti. Druga su Krležina djela bila prevođena na njemački, no „Balade“ zbog specifične težine teksta nikada u cijelosti.

„Bio je jedan izbor 1971. u časopisu Most, čija biblioteka je objavila i ovu knjigu. A zanimljivo je da je bilo cjelovitih prijevoda na slovenski, mađarski, ruski, češki, čak i talijanski“, rekao je Perić koji je u prevođenje cijelog djela krenuo prije godinu dana kada je u „Mostu“ tema bila suvremeno kajkavsko pjesništvo u njemačkom prijevodu.

„Tri balade su bile u unutra. To je odjeknulo jako dobro i rodila se ideja da napravim ono što se smatralo nemogućim, da prevedem cijele 'Balade'. One slove kao neprevedive. Mnogi to danas misle, a dijelom i s pravom. Dijelom se pak nadam da moj prijevod neutralizira taj stav“, rekao je autor koji kajkavski smatra jednim od „tri hrvatska jezika, a ne narječja“.

„Jezik 'Balada' nije niti jedan govorni kajkavski jezik, već se radi o konstruktu koji se temelji na starom baroknom kajkavskom, onom posljednjem kajkavskom koji je još imao šansu postati književni jezik, s Krleži bliskim narječjima“, naveo je Perić i pojasnio da je zato odlučio da ne upliće nikakve njemačke dijalekte nego da izabere književni, visokonjemački.

„Ključ je bio reći da je to jezik, a ne dijalekt, i da ne idemo tražiti njemački koji odgovara kajkavskom nego da vidimo kako kajkavski funkcionira na njemačkom“, rekao je Pletenac koji je najavio testiranje te odluke objavljivanjem prijevoda u Njemačkoj za govornike njemačkog jezika koji ne znaju kajkavski niti puno o Krleži.

Izvor:HINA

Čitanje knjiga produljuje život

Čitanje knjiga može produljiti životni vijek za dvije godine, kažu znanstvenici s Yalea koji su rezultate svog nedavno provedenog istraživanja objavili u časopisu Social Science & Medicine.

Suautorica studije Becca R. Levy, profesorica epidemiologije na sveučilišnom Odjelu za javno zdravlje i njezini kolege tvrde da je čitanje korisno za zdravlje.

Narcisa Potežica | Knjižnica u kojoj stanuju šišmiši

Coimbra – sveučilišni grad s knjižnicom u kojoj stanuju šišmiši

Prednja fasada zgrade knjižnice Joanina pored glavne sveučilišne strukture s kulama

ESI - osvajači zlata dobivaju i "Zlatarovo zlato"

Osvajači zlatnih medalja na ovogodišnjim Europskim sveučilišnim igrama, koje se do 25. srpnja održavaju u Zagrebu i Rijeci, uz najviše odličje dobivaju i originalan suvenir - knjigu "Zlatarovo zlato" Augusta Šenoe na engleskom jeziku.

Izvor: HINA

Najzanimljivije knjižnice za djecu

Brentwood Library
Adresa: 8109 Concord Rd, Brentwood, TN 37027, SAD

Bajke mogu vrlo lako oživjeti u ovom odjeljku Brentwood knjižnice. Djecu pozdravljaju i s njima razgovaraju sove (upravlja li se njima pomoću senzora pokreta ... ili magije!), A police su smještene duboko u umjetnoj šumi. Budite oprezni prilikom posjete ovoj biblioteci u šumi! Žive životinje, čarobnjaci, i lutkari često mogu navratiti.