srijeda, 3. lipnja 2020.

Oleg Antonić | Svemir



kambijska mreža što s neznane ravni dosegne točke pred čulima skromnim
zaprete putem svoj nedogled plavni pa osvane ovdje tek s tragom drobnim
gdje čini se rupa tamna i gluha narijetko posuta otiskom duha
u stadiju zrelom taj stvor jest vrulja s arteškog srca što toči suštinu
kroz usplođe kori gdje povratno kulja s nabora svjedoči presahlu tminu
zahvalno zahvalnom tu grije stranu ne dižuć protoku nikakvu branu
osim kad ugrušci sjena u tvari hite zauzlati gledištem suzu
predanim naporom brojati stvari da šašava maglica smijeni meduzu
proglasiti prašinom svoj rodni prag dok beznačaj postaje mio i drag
tad pušljiva svjesnost u čarnost će zvijezda dahnuti propast od bolnog venuća
preorati Tijelo vlastita gnijezda ne bi li ponikla sitna nagnuća
množeć vještake u poslu zlom što razbuca dosljedno rođeni dom
strujanja nasušna izvrgne ruglu dok prelijeva ljubav u zanosnu pizmu
jurišnim bodljama na svakom uglu dostavi sljepilu blješteću šizmu
pa trune i dršće od ispraznog mara htijuć raščijati hiljadu šara
kao da titra bez staze puta u mliječnome solumu gipke teksture
niječući eter da humusom pluta ta kvrgava voćka ljupke strukture
zar glumi da glumi razmrvljen slap gdje svaka je čestica smrznuta kap
ma vidi tu krinku taj zaludni napor hinjenog mnoštva da zavara oko
ta tko bi još htio u nadzemni zatvor na suhom da sanja žilje duboko
gle što se šepiri po šumi širom o kako se šarenim hvasta mundirom
kambijskoj mreži što s neznane ravni dosegne točke pred čulima skromnim
poništi sitnežju nedogled plavni pa zastane ovdje tek s tragom drobnim
gdje nastane rupa tamna i gluha narijetko tinjajuć utiskom njuha

* Gdjegdje se u tekstu začuju taktovi „Ježeve kućice“ Branka Ćopića i šutnja „Slapa“ Dobriše Cesarića.

** Tekst duguje postojanje pjesmi „Voćnjak“ Dejana Ivanovića (Kvaka; 13. travnja 2020.)

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.