ponedjeljak, 28. prosinca 2020.

Ana Dudić Zubčić | Ne idi malena


Rekao si, ne idi malena,
Evo su neka druga vremena
Čine nas robovima
Ali, mi ne pripadamo njima,
Sklizave ceste i hladni vjetrovi posvuda,
Uvozno sunce obasjava nejasna lica
A u svemir se šalju teške misli
Još gora djela...
Ne idi malena,
Ranit će te mrtva mora u njihovim očima,
Ranit će te oštra zublja
Iz njihovih tjela,
Iako, ti nisi ranjiva, malena,
Stavio sam svoje srce kao štit ispred tvoga,
Da opstaneš,
Da te ne gurnu, da ne padneš,
Da ne moliš nikoga,
Da ostaneš ponosna.

I zato, ne idi malena,
Sipa se štiti crnilom
A mi srcima,
Živjet ćemo iznad njih,
Gledati ih u sve nižem stakleniku
U kojem je sve manje zraka,
Gdje mole za svoja iskupljenja...

Ne idi malena,
Da ti ne ukradu pogled,
Ovo su neka druga vremena
Živjet ćemo iznad njih
s našim srcima...
Ne idi malena...
Ne idi... malena...

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.