ponedjeljak, 28. prosinca 2020.

Kroz ključanicu | Ina Moore


Razgovor pripremila i vodila: Jelena Hrvoj

Inna Moore autorica je modernih i povijesnih romansi te romantičnih komedija. Živi i radi u Zagrebu, udana je i ima dvoje djece. Završila je Filozofski fakultet, ali radi u informatičkom sektoru.

Pisanjem i samoizdavaštvom bavi se par godina, a dosad je objavila 14 romana koji se prodaju na Amazonu, u knjižarama u Hrvatskoj, Srbiji i Makedoniji.

Romane Zelenooka i Krivo vrijeme za ljubav objavio je Felix Liber, a roman Dodir zvijeri poslužio je kao podloga za online ljubavnu igricu.

I dalje aktivno piše na platformi Wattpad, gdje čitatelji mogu sudjelovati u komentiranju prvog drafta priče. Redovno komunicira s pratiteljima na Facebook stranici i Instagramu.

Voli gumene bombone, memove, samoću, kavu i naravno, hrpe knjiga. 

Bibliografija:

Voajer, Usudi se, Dvojnica, Krivo vrijeme za ljubav, Zelenooka, Dodir zvijeri, Gladan tvoga tijela, U okovima požude, U okovima prkosa, U okovima tajni, Tatica (koautor Kiki Knox), Pogrešna (koautor Kiki Knox), Vidar mojih rana te najnovija Naša mala tajna 

Draga Ina, drago mi je ugostiti te u našoj brbljaonici „Kroz ključanicu“. Bez imalo ustručavanja mogu konstatirati da si trenutno jedna od najpopularnijih autorica ljubavnog romana u hrvatskoj. S obzirom na to da većinom objavljuješ u vlastitoj nakladi, koliko je teško bilo doprijeti do publike? 

Prilično teško s obzirom na žanr koji pišem i na promociju koju obavljam sama preko društvenih mreža. Srećom, imam dio publike s Wattpada gdje sam počela objavljivati priče, a onda se sve to prije 4 godine preselilo na Facebook i tamo smo ostali. Vjerujem da bi se krug proširio s pokojim izdanjem preko izdavača ili s baš jakom reklamom. Zasad je ok, s tim da mi je velik dio publike u Srbiji koja je gotovo duplo veće tržište od Hrvatske i gdje stvarno vole žanr koji pišem. 

Tvoja bibliografija je zavidna. Reci nam, koliko ti u prosjeku treba da napišeš jedan roman i kako izgleda tvoj proces pisanja? 

U prosjeku mi za jedan roman od 80000-100000 riječi treba tri do četiri mjeseca. Proces sliči na krađu vremena kojeg zaista nemam puno pored djece, domaćinstva, posla koji radim 8 sati dnevno te prodaje knjiga. Trudim se ukrasti onda od sna, barem sat i pol par puta tjedno za pisanje poglavlja od 2000-3000 riječi. S mojim tempom obaveza, to je zaista nategnut raspored. Tema i ideja sinu odjednom i onda krene nestrpljenje da se to prebaci iz glave u word. 

Susrećeš li se s nekim stereotipnim predrasudama vezanima uz žanr? Ako da, kojima? 

O: Naravno, ako u ijednom žanru postoje predrasude, onda je to ljubavni i erotski. Svaki žanr ima svoje čitatelje, i svaki taj čitatelj ima svoj razlog zašto čita baš to što čita.  Jedna od glavnih predrasuda je da je ljubavni roman plitak. Ovisi kojeg autora ste uzeli :D Pisati o emocijama, prikazati ih tako da dirnu čitatelja ili čak izazovu suze, nosi težinu koju je možda rjeđe naći  drugim žanrovima. Druga predrasuda jest da je sve predvidljivo. Tu se moram djelomice složiti. Činjenica jest da se danas svaka druga osoba naziva autorom ili piscem i da se najčešće bacaju upravo u ovaj žanr, zato i postoji toliko kopija i već viđenih priča. Zato se trudim u svoje romane ubaciti i intrigu i humor i erotiku, da drži pažnju, da nasmije, ali i dirne emotivno. 

Pročitala sam negdje kako napominješ da pišeš ljubavne romane s tek dozom erotike, a ne obrnuto. Reci nam, koliko je zahtjevno napisati ljubavni roman i istovremeno zadržati originalnu notu? 

Tako je, prije svega, ja ne pišem pornografiju, niti čistu erotiku. Pišem ljubavne romane u kojima postoje erotske scene, u kojima tema nije nipošto seks. On je samo dio ljubavne veze i kod mene se ne svodi na rečenice – poljubio ju je i onda su vodili ljubav. Mislim da je potrebno barem malo talenta to upakirati u jednu ukusnu scenu koja neće pokvariti ljubavnu priču, već je samo malo začiniti. Iako moram priznati, sa svakim idućim romanom, tih je scena sve manje. U ljubavnim romanima teme su već viđene, motivi također, a o odnosima da ne govorim. Uvijek intrigiraju isti odnosi – susjedi, šef i radnica, sestra najboljeg prijatelja, profesor i studentica i sl Moji čitatelji kažu da bi moj stil prepoznali i da na knjizi ne piše moje ime. Govori li to o originalnoj noti? 

Možemo li u budućnosti očekivati vidjeti te u nekom drugom žanru? 

O da! Započela sam dva trilera, naravno da bi u njih bila utkana i ljubavna priča, ali vjerujem u bih u Zaslugama pokazala nešto novo pošto je i stil drukčiji, a ženski lik je anti junakinja. Vidjet ćemo kako će to proći kod mojih čitatelja. Imam želju napisati i jedan fantasy. U pričama o lordovima i Škotima koje trenutno pišem, kažu da sam se odlično snašla. Ne vjerujem svakom mišljenju koje pročitam, ali postoje objektivni ljudi koji imaju moje puno povjerenje i od kojih očekujem konstruktivnu kritiku.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.