srijeda, 30. prosinca 2020.

Libero Kokotović | Sonet

 

Napisati sonet od samih psovki
bila bi ingeniozna bravura
bolja i od zapaljene hendrixove gitare.
Jedna je noga uzdignuta iz gomile lica
ukrasne trake vijore se nad glavama.
Svi koji šute ljubeći svoja koljena
znaju da nema drugog vidljivog izlaza
u objašnjenju zakutka čekanja
kao kad grane isprepletene
zaustavljaju kretanje i otvaranje oblika
izvan domašaja zaobljenih zjenica.
Samo bi psovke dobile toplinu sklada.
Ali moram se prizemljiti
kupit ču kefir i misliti na Čehova.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.