Kolumne

nedjelja, 27. prosinca 2020.

Manuela Bareta Buličić | Osvrtanja...

 

Upamtit' ću dan 
Kada zavoljela sam sebe 
Jer do tada bijah mrtva 
I to nekoliko puta… 
U mojim besanim putopisima 
Kojima davala sam sebe 
Do kraja… 

Zauzvrat nikad i nisam 
Tražila ništa 
Bijah zakopana 
Vrlo živa 
I puna daha 
Satkanog od bezbrojnih uzdaha 
I radosti življenja 
Koju otimali su 
Raznorazni osvajači 
Tuđeg teritorija 

Dopustila sam haranje 
Promatrajući taj 
Jadni spoj i soj bića 
Koja nikad nisu brinula 
Ni o čemu 
Doli o sebi samima 
Moralizirajući i diktirajući 
Pravila igre 
Nametnutom šutnjom 
Nesvjesni da govore 
Samo o sebi 

Da sam i pokušala 
Zaustiti nešto o njima 
Okoliš brižnih 
Razapeo bi okrenuto 
Moje biće 
I opet bih zapravo 
Još jednom bila mrtva 
…ali samo na papiru… 

Smrti su me naučile 
Otresti prašinu sa stopala 
Podignuti pogled 
I krenuti… 
Samo koračati 
Prema novom svitanju 

Prestara sam za osvrtanja 
Na bezbrojne smrti 
Koje darivali su mi 
Oni koje sam bezuvjetno voljela 
Shvaćajući hodanjem 
Da voljela sam 
Živuće mrtvace… 

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.