Upamtit' ću dan
Kada zavoljela sam sebe
Jer do tada bijah mrtva
I to nekoliko puta…
U mojim besanim putopisima
Kojima davala sam sebe
Do kraja…
Zauzvrat nikad i nisam
Tražila ništa
Bijah zakopana
Vrlo živa
I puna daha
Satkanog od bezbrojnih uzdaha
I radosti življenja
Koju otimali su
Raznorazni osvajači
Tuđeg teritorija
Dopustila sam haranje
Promatrajući taj
Jadni spoj i soj bića
Koja nikad nisu brinula
Ni o čemu
Doli o sebi samima
Moralizirajući i diktirajući
Pravila igre
Nametnutom šutnjom
Nesvjesni da govore
Samo o sebi
Da sam i pokušala
Zaustiti nešto o njima
Okoliš brižnih
Razapeo bi okrenuto
Moje biće
I opet bih zapravo
Još jednom bila mrtva
…ali samo na papiru…
Smrti su me naučile
Otresti prašinu sa stopala
Podignuti pogled
I krenuti…
Samo koračati
Prema novom svitanju
Prestara sam za osvrtanja
Na bezbrojne smrti
Koje darivali su mi
Oni koje sam bezuvjetno voljela
Shvaćajući hodanjem
Da voljela sam
Živuće mrtvace…
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.