Malo je Davida danas,
Da na Golijata kamen bace.
Bože, misliš li na nas?
Dok nam se smiju u face.
Čudni ljudi neki - il' zvijeri,
U zločinu složna braća.
Dok si psujemo: Ne seri!
Svatko od nas danak im plaća.
Ma gdje je taj Artur?
I vitezovi okruglog stola.
Sve je lažno i "natur"!
Dok nas deru do gola.
Zavist i zloba kraljuju svuda,
Zaboravili smo biti ljudi.
Hoćemo li ikad pokazati muda?
Il' ćemo se i dalje praviti ludi?
Zar je tako teško voljeti druge?
Pružiti ruku, pružiti rame.
Srce mi se slama od tuge,
Dok nas Bože, ostavljaš same!
I nek me kude i pljuju,
Ništa ljudsko ne traje dovijek'.
Ja biram stazu težu i dulju,
Primiti šamar i ostati čovjek!
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.