Zadrijemah uz knjigu kraj plamena svijeće,
i usnih tebe da sjediš kraj mene.
U javi nitko mi doći sad neće,
tek snovi nose uspomene...
Snivah na kratko tvoj dodir blagi,
ruku mi taknu lagano, nježno.
O, gdje si sada, moj jedini dragi
Sto sudba rastavi nas neizbježno?!
Utrnu svijeća sama od sebe,
plamen obasja i u tren nesta.
U mraku ja ostah i sjenka tebe,
Kad otvorih oči, moj san mi presta !
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.