jedno je dijete
zastalo samo
na rodnom pragu,
gledalo sunce
i rodnu njivu
i staricu nad njome nagnutu,
dragu.
U sumrak svjetla
davno je dijete
zastalo samo
na tuđem pragu…
Tek uspomena
niz srce prođe…
I ispusti suzu
silnu i blagu.
Kolumne
|
|
|
|
|
|
|
Pretplati se na:
Objavi komentare
(
Atom
)
Nema komentara :
Objavi komentar