subota, 27. listopada 2018.

Ispovijed jedne čitateljice


O romanu Nene Lončar "Sve o Evi" 

Piše: Mirjana Mrkela 


Izlet u Krapinu   

Bila sam u Krapini. Vidjela sam Dedeka Kajbumščaka, kuću Ljudevita Gaja, središte grada, park, patke, rijeku. A onda sam svratila k Neni. Mirisala je pita, ali nisam mogla pogoditi koja.

    — S višnjama, — otkrila mi je Nena — po starom receptu.

    I tako smo počele razgovor o starinama (o piti nismo, samo smo navalile čim se prohladila). U blizini Nenine kuće nalazi se Samostanska ulica, a u njoj, pogodili ste: samostan! Star je skoro 400 godina. Odmah sam to zamislila: paučina, škriputavi podovi, neobične i čvrsto zaključane brave.

    — Da, — nasmijala se moja domaćica — ali ja znam gdje stoje ključevi.

    — Svi ključevi? — zinula sam i višnja mi je ispala iz pite koju sam baš htjela zagristi.

    Nena mi je onda opisala neke od ključeva, muzej i knjižnicu. Radila je ondje neko vrijeme pa se još svega dobro sjećala. Zapravo će, odlučila je, taj samostan biti najvažnije mjesto događanja u njenom slijedećem romanu.

Još jedna Eva

    Prošlo je dovoljno vremena da prestanem misliti na ono što sam čula o krapinskom samostanu. I kao što se neka zagubljena stvar pojavi kad je više ne tražim, tako mi se pojavio i taj samostan. Naime, Nena mi je javila da ću svašta o njemu pronaći u njenoj najnovijoj knjizi "Sve o Evi". Gledajući u poruku, napravila sam kiselo lice koje, srećom, moja prijateljica iz Krapine nije mogla vidjeti. Eva, što će joj Eva? Samostan, Adam i Eva, zagrizli jabuku, bla-bla-bla... To će biti dosadnije od Snjeguljice i jabuke u njezinom grlu, pomislila sam. Osim toga, dovoljno sam stara da znam za film istoga naslova, u kojem je glumila Marilyn Monroe. Zgodna je ona, zanimljiva, ne proturječim. Samo što se meni više ne razmišlja ni o Marilyn, ni o mladoj glumici koja bezosjećajno pobjeđuje stariju kolegicu (a u filmu se radi o tome).

    Nena mi je na to odgovorila da vidi kako nisam u toku s filmskom proizvodnjom, jer je mnogo kasnije snimljena još jedna verzija toga filma. Slobodno sam mogla zamisliti Nenin smijeh, isti kao onda kad mi je otkrila da zna gdje su samostanski ključevi.

    A kad mi je uručila primjerak svoga romana, opet mi se nasmijala. Bilo je to zato što sam, videći koliko je knjiga debela, ljutito rekla:

    — I ti misliš da ću ja ovo pročitati? Sve ovo o toj tvojoj Evi?

Pročitala sam

    Nenina, Krapinska Eva nema veze ni s jednom koju sam otprije poznavala. Nema veze ni s brodovima, iako se preziva Brodar. Osim ako se ne bi, u prenesenom smislu reklo: ona brodi kroz bure i oluje. Ima 13 godina i neka iskustva: "Sada sam opet osjetila tu već poznatu nelagodu kako mi kao gusjenica gmiže uz nogu.", "osjećala sam onu već poznatu tešku usamljenost", ili: "pod sestrinim sam se pogledom osjećala prilično ljigavo."

    Međutim, kroz Evinu i druge priče o njoj, doznat ćemo za mnoge novosti. Eva je smislila tajno pismo, "svoje vlastito pismo". Tata se propio, mamu sve više boli glava, Bruna (Evina starija sestra) razmišlja o odlasku od kuće. Trčeći za psom, Eva će se naći u krapinskom samostanu. Kao što već znate, svačega ondje ima pa i skrivenih kutaka. Osim prvog odlaska s dečkom u kino, samostan će biti poprište najuzbudljivijih novosti. U njemu će Eva steći nova poznanstva, istraživat će neobične knjige i jednu zaista neobičnu bilježnicu.

Još nešto za kraj

    Znajte još da ovaj roman nije dug kao što izgleda! Debljina knjige povelika je zbog veličine slova i debljine papira. Strane riječi, nadam se, neće vam biti problem. Uostalom, ovo je prigoda da se raspitate za njihova značenja.  „Sve o Evi“ guta se brzo kao dobra pita. Užasna mi je pomisao na ono što je Eva jednom pročitala: „Ženska glava nije stvorena za čitanje i pisanje! Takve ih budalaštine samo kvare!“ Srećom, ni meni ni Evi to nitko neće reći. Ja sam suglasna s onim što ona kaže o čitanju:

    "S posebnim knjigama uvijek mi se događa ista stvar; istovremeno ih želim pročitati što prije i što sporije. Što prije - zato što sam nestrpljiva kad su u pitanju posebne knjige, a što sporije - zato što ne želim da to što je tako posebno prebrzo završi."

Nema komentara :

Objavi komentar