nedjelja, 28. listopada 2018.

Blanka Will | Nešto


Nisam znao gdje se nalazim. Tumarao sam hodnicima mimoilazeći se s ljudima u ulaštenim crnim odijelima koji su nekamo hitali. Lica su im umorna i zabrinuta. Nisam im htio pogledati u oči. Strahovao sam da će mi se naseliti u glavu, što nisam želio. Prsti su im ljepljivi, manžete na košulji zamrljane nečim smeđim, također ljepljivim. Zamicali su uglovima za koje nisam znao kamo vode, ni što je na kraju. Do mjesta gdje sam se nalazio dopirala je žmirkava svjetlost. Nasumično sam otvorio jedna vrata. Vodila su na balkon ukrašen girlandama i cvijećem.

Tamo su stajali ljudi u ulaštenim crnim odijelima. Bacali su međ' gomilu ušećerene bademe i svilene bombone, lica u sleđenom osmijehu. Na uglu usana skupljalo im se nešto što sam identificirao kao mjehuriće gnoja.

Gomila je klicala razdragano.

Izdaleka se čulo kako udara bubanj.

Nema komentara :

Objavi komentar