skok u protok kobi izlijeva mi sol po tjemenu meni je plivati vodama dok noć izgara u zvijezdama jednačenje mojih kostiju po zakonima tišine šiva kamenje cijevi ljušture tuđeg boga premda ulje ulijevam u platno ispod kojeg sam nevidljiv sebi a onda more mora biti djevičanstvo ako sam ja živ u njemu jer se jutro ujutro ne pretvara u noć iako iz noći postaje ostaje roniti bezdišno samo kako bi se prevarila daljina ima još veznika koji ne vezuju apsolutno ništa
Kolumne
|
|
|
|
|

srijeda, 30. rujna 2020.
Vladimir Tomaš | bezmoran
Pretplati se na:
Objavi komentare
(
Atom
)
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.