O, svijete istinosne mašte!
Svijete ljepote!
Kako pokucati- možda tamo nekim allegrom?
Kao ući- preko barijera očajanja?
Kako boraviti- biti nespreman?
Rekao je: Poniranje u ljepotu je dvoboj
u kojem umjetnik, prije nego što pobijeđen padne,
u stravi viče.
Ah, da, patiti se, plakati,
Gušiti se uživajući.
I tada spoznati: kako su lagali oni koji govoraše o ljubavi.
Ona se mijenja s bojama očiju.
Može li poezija nastati bez ljepote?
Može.
Biti snažna
Užegla misao o pređašnjoj turobnosti.
O, koliko laži je u stihovima koji se brane
Tereteći trenutak.
I ništa nije isto,
Mada se čini da su i drugi pisali o tebi.
O, kako je teško voljeti!
Tužno i lijepo!
A kako je lako živjeti u šutnji
Dok tjeraš stihove da viču: ti si taj!
Ecce Cor Meum!
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.