Kolumne

subota, 26. rujna 2020.

Ivana Seletković | Pokucati allegrom ?


O, svijete istinosne mašte! 

Svijete ljepote! 

Kako pokucati- možda tamo nekim allegrom? 

Kao ući- preko barijera očajanja? 

Kako boraviti- biti nespreman? 

Rekao je: Poniranje u ljepotu je dvoboj 

u kojem umjetnik, prije nego što pobijeđen padne, 

u stravi viče. 

Ah, da, patiti se, plakati, 

Gušiti se uživajući. 

I tada spoznati: kako su lagali oni koji govoraše o ljubavi. 

Ona se mijenja s bojama očiju. 

Može li poezija nastati bez ljepote? 

Može. 

Biti snažna 

Užegla misao o pređašnjoj turobnosti. 

O, koliko laži je u stihovima koji se brane 

Tereteći trenutak. 

I ništa nije isto, 

Mada se čini da su i drugi pisali o tebi. 

O, kako je teško voljeti! 

Tužno i lijepo! 

A kako je lako živjeti u šutnji 

Dok tjeraš stihove da viču: ti si taj! 

Ecce Cor Meum!


Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.