nedjelja, 27. rujna 2020.

Vedrana Đurđević | To je (bila) ljubav


Još jedna noć.
Divna. Besana.
Ovog puta čuvam je od uspavanih.
Jer, otkud im pravo da spavaju mirno?
Da budni ne sanjaju!?
Ti si tu, uvijek, rekla bih.
>Međ javom i međ snom.<
A ipak, moram te tražiti u dubinama ove noći.
Da te nikada ne izgubim.
Povez za oči mi sašio strah.
Šta ako te ne pronađem?!
U meni tinja nada da čuvaš sve moje daleke poglede,
na horizontu svoje duše.
Moju sjenku i sve naše snove.
I ovu ljubav, nježne djetinje duše.
Od straha čujem samo krike i bučnu sirenu.
Obavještava! Plaši!
Oživljava već predskazane sumnje.
"Potraga je završena,
povratak na vašu planetu počinje za 3, 2, 1..."
Lažna uzbuna.
Gle čuda.
Ti si tu.
Zaista jesi.
Čekaš.
Trčim ti u zagrljaj.
Osmijeh se razvlači od uha do uha,
Srce luđački
Dlanovi se znoje.
Ali to je znak da si ŽIV.
Ukradem poljubac i jedan dodir.
Tu uslijedi drhtaj.
Tada me uplaše- pa smiruju.
Uspavljuju.
Tjeraju da bježim od tebe- sebi.
I bijeg uspijeva.
Mada, znaš ti, samo na kratko.
Čim iza ćoška umaknu čudovišta koja te otimaju,
ja te oživljavam.
Uvijek sam se pitala,
Plašiš li se svoje besmrtnosti u mojoj smrtnosti?
Tako u tuđem svijetu.
Hodamo tuđim kaldrmama.
I mi tuđi a svoji.
I tu je bio kraj.
Svijet je stao.
To je bila moja smrt.
Samo, za promjenu bila je slatka.
Tada sam dokučila kakvi su to Šobićevi švercovani sati.
Strujali su mojim krvotokom.
Dugo i nepomično gledala sam u dubinu tvojih zjenica i još dublje disala.
Gubila se u svakom uzdahu i dolazila sebi u izdahu.
Povratka nema.
Sve je stalo.
Činilo se bar tako.
Ali potkrala se greška.
Nešto nikako nije željelo da stane.
Ona na mjestima iskrzana, slomljena, zakrpljena stvarčica.
A i dalje nestvarno lijepa.
Lupala je.
Tiho, pa sve glasnije.
Gluposti.
Prolomio se vrisak:
"Hoće li mi neko reći, šta je to ljubav?!"
Odgovor se znao,
tišina ga je naslućivala.
Život ga je satkao od niti čežnje, ljubavi i vječnosti.
Bila je to najljepša stvar u tvojim očima.
I najzad, pokreće se svijet.
Kočnice su popustile.
Gubili smo se u gluposti i horizontima mašte.
To smo bili mi.
To je (bila) ljubav.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.