***
-Aaaaaaaaaaaaaaaa – zurim i ostajem skamenjen!
Zgrožen! Oči se raširile. Čeljust objesila! Dolje pred kućom stoje tri poznata lica. Žiga, Dora i Mila. Šok i nevjerica ! Sreća je kratko trajala. Ona je kao Sunce. Kad je najljepše zađe. Uvijek dođe sama kad joj se najmanje nadaš , a nesreća dolazi u društvu.
Ne vjerujem očima, pa za svaki slučaj provirim još jednom. I opet se pojavi ista slika. Jest, iznenađenje je i to zaista veliko. Isprsio se Žiga ispred moje kuće, a uz njega Mila.
-Užasno! Ovo samo sanjam.Nema šanse da je ovo zbilja. Tih sam se briga riješio .- pomislim. – Ali ne, pogriješio sam.
Preda mnom je surova stvarnost. Polako mi se na kapaljku vraća razum. Oni su dvoje zajedno. Oni su dečko i cura. Iznenađen sam. Neugodno. Jako,jako zapanjen.
Ne,ne ... nije ovo više ljubav na prvi pogled.Ovo je sada drugi pogled. To znači kraj ljubavi na prvi pogled. Da,da ... tako to izgleda kad stvari krenu po zlu. A krenule su. Samo uprem oči u njih, iskreno rastužen i do dna duše dirnut. Gledam. Vidim kako stoje jedno uz drugo. Presjeklo me. Vid mi se zamaglio, um rastočio.
Trgnem se,pa skupim dovoljno snage da to preživim. Ajmeeeeee ... nije mi dobro! Izgubljen sam slučaj. Jesam li tužan? Ljut,ogorčen,ljubomoran,razočaran? Zapravo jesam! Sve sam ! Neopisivo sam očajan.
Očajno se trudim razbistriti misli. Moram se sabrati.Ovaj mi je drugi pogled otvorio oči i zauvijek srušio Milin ugled u mojim očima. Sada nije više ona meni,ono što je prije bila. Odjednom mi sve postaje kristalno jasno. Fuj kakva sramota. Pristojne se djevojke ne ponašaju tako. Tješim se. A suza ? Je li mi kanula iz oka?
Trudim se da me ovo ne dira,ali srce mi je slomila i da, suza klizi niz obraz. Pomisao na Milu odmah mi potakne novu bujicu suza. Sasvim je normalno plakati čak i ako si muško. Kao ja. Suze su najbolji način za razbistrivanje misli i eliminiranje napetosti koju osjećaš. Odmah ti je lakše. Baš ludo, ha ...
Brzo shvaćam da ona nije vrijedna mojih suza. Besramna je i nemoralna cura,koja je prekršila sva pravila uljudnog ponašanja. Grubo me povrijedila, a bila je moja snježna kraljica. Glup sam bio, pa se na prvi pogled zaljubio. Koja kobna pogreška ! Ni jedan pristojan dečko, više se ne bi ni mrtav pojavio u njezinu društvu. Zaljubljeni Žiga hmmm ... baš mi ga je žao. Jadan on s njom.
Očito, lagala je kad je kazala, da nema dečka. Lakovjeran sam bio i sve joj vjerovao. Nadao se da je priča sa Žigom završena. Da je u mene zaljubljena. No, prevario sam se. Glumio sam iskusnog frajera. Nije bilo vrijedno truda. Ispao sam naivac. Luđak u kompletu. Samo njoj sam narisao i dao veliko snježno srce. Jasno i otvoreno izrazio svoje osjećaje. Možda sam tu pogriješio? Možda to ne pristaje muškima? Ne znam.Ali znam da sam prevaren i ostavljen.Osjećam se bezvrijedno.
-Ovo mi je škola. Drugi put ću pametnije. Kopam po mislima.Mozgam ... pogreška za pogreškom. Zaljubio sam se na prvi pogled,što je bila prva pogreška. Nisam se odmah sjetio Žige, druga pogreška. Srce joj dao ,pogreška treća najveća. Ta slika razigranog veselja na snijegu još mi je u glavi. Zašto se ovo dogodilo? Zašto mi je upropastila praznike,a bio sam tako sretan. Mislio sam da je ona ljubav mog života.Zašto mi je ovo uradila nakon svega. Koliko god da naprežem mozak nemam odgovor. Glava puca od borbe misli. Hm , izgledala je posve iskrena. Naprosto nestvarno savršena.Ali ne. Nije bila iskrena i odana. Ljigava je i opasna kao kobra. Ljepota joj je isprazna. Ljupkost lažna. Znači, laž ! Sve što je djelovalo iskreno bilo je laž. Obmana. Slatka iluzija . Bila je bez ljubavi prema mojoj dobroti. Bezosjećajna i okrutna,zbog toga mi se nakon drugog pogleda zgadila. Zauvijek. Fuj, pljunuo sam od muke koja odvratna cura.
U sekundu mi kroz glavu prođu svi trenutci s njom, kao što smrtniku pred smrt prođe čitav život. Da smrt,pomislim. Dobar izraz. Upravo je umrla jedna ljubav. Hm kako procijeniti ženski um i žensko srce. Pojma nemam.
Žarka ljubav koju sam osjećao prema njoj pretvorila se u golemi ledeni val koji mi je zaledio srce. U njemu više nema mjesta za nju,a bio sam spreman zbog nje skočiti i kroz gorući obruč.Ako treba. Tek sad shvaćam da nije najvažniji vanjski izgled,koji dobiješ na prvi pogled. Puno su važnija dobra i lijepa ljudska svojstva,od same vanjštine.Tvoja je nutrina važnija od vanjskog izgleda. Ljepota lica nalazi se u ljepoti karaktera. Kad malo bolje razmislim uviđam da lijepi ljudi nisu uvijek dobri,a uvjeren sam sto posto da su dobri ljudi uvijek lijepi. Znam neke dobre ljude. Jesu lijepi su.
________________________________________________
Odlomak iz romana “Zaljubio sam se , ajme meni “ (Naklada Redak – Split 2025. )
