Pramcem u sumrak XV.

ĐUKA I TESLA

Piše: Jelena Miškić

Prije mjesec dana sama sebe sam pošpotala na što mi kat kuće liči, te odlučila nešto i poduzeti po tom pitanju. Trebalo je okrečiti, srediti kupaonicu, klizna vrata ormara za cipele od silne uporabe (ne znam samo kako!) jednostavno zapinju, novu plafonijeru bih novu htjela i tako, svašta nešto s proljetnim pospremanjem je došlo na red. Naravno da sve mogu sama, stoga sam odlučila potražiti pomoć stručnjaka.

Pregledavanje oglasa za kućne majstore pretvorio se u pravi izazov. Čvrsto sam odlučila pozvati majstora pod oglasom – "Drago za sve – kućni popravci". Drago – dragi čovjek razmišljam o korijenu imena, ma ne može biti loše. Kod prvog poziva dogovorili smo - za početak - samo izvidnicu. Gospodin Drago mi se jako svidio, em je rekao da će sve to on popraviti što treba i još štošta što ja nisam niti primijetila uz dogovor oko cijene, sasvim pristojna pogodba. Drago mi se jako svidio jer sam odmah primijetila kako ima bolje pramenove od mene, ali sam se u isti tren zabrinula, odmahnuh rukom kao da tjeram te mislim, umalo sam ga pitala tko mu ih je isheklao. Sve će majstor Drago, stručno i vješto – nema dva zeca, tri zeca. I tako je gospodin Drago došao u srijedu ranom zorom i ostao skoro do ponoći isti dan i doista – sve napravio što smo se dogovorili. Još je i mojoj kćeri pojasnio zadatke iz matematike linearne jednadžbe onako usput. Lijepo smo se na kraju dana pozdravili i rastali uz nove planove, jednom u skoroj budućnosti oko nove kuhinje. Bogu hvala. Sutradan, nakon prelijepo odrađenog radnog dana u knjižnici dolazim kući, čeznem za novo isfugiranom kadom, guštam nova rasvjeta, nova toaletna daska, novi wc, maštam o toploj kupki i lagani merlot uz rub kade kad li dere se mala "Mamaaaa brzooooo dođi klima puše hladno!"

Gospodin Drago je, sređujući kupaonsku instalaciju, vjerovali ili ne super sve sredio, da kada se upali svjetlo u kupaonici, upali se i klima u dnevnom boravku. Dva u jedan? Ha? Neki novi europski standardi? Hm.

"Tataaa, Đukaaaaaa, znaš, imam maaaali problemčić!" (vjerujem da u tom trenutku moj otac bijesno baca daljinski od eurosporta i skida mi sve svece jer ne može gledati sport i pit svoj cappuccino u miru. Odmah je Đuka dojurio uz pogled – Jesam li ti rekao da ne zoveš majstora -.

Prvo je obavio samostalno-znanstveni pregled svih utičnica, kuteva, šarafa, bacanja svjetla utvrđujući kako to "ništa" nije dobro i kako ON! Ima čovjeka za taj prljavi posao.

Poznavajući svog oca, najbolje je samo klimati glavom i nastaviti raditi što radim, ili ne radim. Ili jednostavno napustiti prostoriju. I pustiti neka Đuka i Svemir odrade svoje.

Scena je majke mi kao iz filma Leon kada dolazi čistač riješiti se tijela. Lik ima crni baloner, crni kufer ručne izrade – kaže, najbolje on zna što njemu i kako treba. Pozdravlja se s Đukom, kodno ime Tesla. Cucak se sakrio pod stol. Mene niti ne gledaju, odmah odlaze na mjesto zločina – kupaonicu. Sa strahom grlim dijete i govorim joj – ipak ideš na onaj raniji sat naprednog engleskog.

Nakon par sati Tesla je sve popravio. Sve lampice rade, pale se redom i kaskadno kako sam i htjela, svi utikači su učvršćeni i funkcioniraju, niti jedan osigurač nikada više neće iskočiti, Betlehem od plafonijere u dnevnom boravku je ugasnuo na normalno osvjetljenje i gle čuda, klima je izgubila lokalnu samoupravu i sad je opet pod mojim daljinskim upravljačem.

Izvještaj Đuke kraljici majci je bio sljedeći: "Sve smo popravili i sve radi. S majstorom sam proveo pet sati i sve sam naučio i sad čim dođem kući, napravit ću ti - električnu stolicu!"