Kolumne

utorak, 25. travnja 2017.

Robert Janeš | Točka čudesnosti


Točka.
U geometriji, točka je nešto bez dijelova i dimenzija, ali opet nešto za što se treba uhvatiti. Zamišljena granica, izmišljen početak i kraj, a uistinu i nešto određeno u prostoru. Niz točaka može tvoriti pravac, isto tako zamišljenu ili izmišljenu liniju koja ima svoj smjer i položaj.
Na kraju rečenice točka je pravopisni znak, interpuncija kojim se označava kraj jedne cjeline. Ili razgodak. Ona koja rastavlja jednu cjelinu na više njih.
Na slovu 'i' ona je točka određenja (A.G. Matoš, Pečalba: 'Okovratnik mu tako sniježan i visok, da nad tijelom stoji glava kao točka nad i.').
Kao metafora, točka je nešto malo, nepoznato (Silvije Strahimir Kranjčević, Izabrane pjesme: ' Na obzorju c’jelu tek se točka crni...'), ili neko odredište, određeno mjesto (August Šenoa, Karanfil s pjesnikova groba: 'Samo jednu točku groblja upamtih živo — Prešernov grob.'), ili mjesto nedoumice (Ksaver Šandor Gjalski, Janko Borislavić: 'Razigrana mašta u bolnoj mu duši stvarala nov poseban svijet u kojem mu se i živci i krv uzrujavaše, pa bi kao u vrućici plamenim obrazima i rastvorenim sjajnim očima zurio po čitave sate u istu praznu točku.'), ili nešto vrijedno divljenja (Eugen Kumičić, Začuđeni svatovi: '... u cijeloj onoj slici tužna i samotna predjela bijaše Marija najdivnija točka.') itd. itd... (tj. - tri točke, trotočje)

Dan prvi:
(vid' vraga - dvotočje)
Stojim na vrhu točke.
Preda mnom je put. Nepoznat. Put do iduće točke. Hoću li ga znati, moći prijeći?

Dan drugi:
Začudi me ponekad kako mi neke normalne pojavnosti u životu izgledaju čudno.
Krećem se  putem od prethodne točke. Iduća točka je ispred mene. Uskoro slijedi dolazak do nje. Izgleda mi tako nepoznata, čudna.

Dan treći:

Stojim na vrhu točke.
Percipiram čudesnost. Čudesnost iz čudnosti. Točka u kojoj se nalazim postaje stvarnost. Postaje poznatost. Okrećem se i gledam put kojim sam došao do nje. Izgleda mi poznat, no čudnovat. Jesam li ja taj koji ga je prešao?

Dan četvti:
Krećem se prethodno uočenim putem. Ne razmišljam o njegovoj poznatosti i čudnovatosti. Preda mnom je točka. Znam da jest, mada je ne vidim, ona je nešto bez dijelova i dimenzija, ona je nešto što postoji tek kad stanem na njen vrh. Nepoznata mi je, ali nije čudna. Ne znam je li čudesna, ali znam da mi je zanimljiva.

Dan peti:
...

Nema komentara :

Objavi komentar