Tko će znati
Kamo
Namijenjeni mi smo
Možda u vihor
Vinuti se
U zlatnu prašinu
Djetinjih dana
Bez trunke
Objeda i laži,
Lakim koracima
Vođeni ka bistrini.
***
Možda istina
Zarobi nas
I nevoljko zaustavi
Sva stremljenja davna
Ukopa
U čekanja,
A zatomi
Izvor htijenja
Ostavivši poljuljano
Sve ono
Što promijeniti
Htjeli bismo.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.