Kolumne

nedjelja, 30. travnja 2017.

Slavica Gazibara | Baka priča Ivoru priču


- Bako pričaj neku priču!

- Hoću mili. Bio jednom jedan dječak...

- A kako se dječak zove?

- Zove se… Ivan. Dakle taj dječak Ivan je upravo došao iz škole, a…

- A u koji razred ide? U prvi? Kao naša Sara?

- Da, kao naša Sara. U prvi. Dakle, vratio se Ivan…

- Onda ima sedam godina?

- Da, ima sedam godina. Može dalje priča?

- Može.

- Upravo se vratio iz škole, a u kući – nikoga! Znao je Ivan da su mama i tata još na poslu pa se domislio kako da ih iznenadi. Mislio je, mislio…

- Dugo je mislio?

- I smislio kako će ih razveseliti. Naložit će vatru i kad se mama i tata vrate, dočekat će ih topla kuća! Ode on u dvorište i donese naramak drva.

- Bako, što je naramak?

- To je kad ovako saviješ ruku pa uzmeš iscijepana drva, cjepanice, i naslažeš na ruku jednu na drugu koliko stane – eto, to je naramak. Ono što možeš ponijeti u ruci do ramena.

- A zašto to Ivan radi? Što će mu drva?

- Pa hoće ložiti vatru! On želi zagrijati kuću prije nego dođu mama i tata.

- Što znači ložiti?

- Zapaliti vatru.

- U kući?! Pa to se ne smije!

- Ma neeee, nekad ljudi nisu imali radijatore, nego su ih grijale peći.

- I mi imamo peć! U kuhinji. Tamo mama kuha.

- Da, ali ne takvu. Ova iz priče je drugačija, grije na zapaljena drva… Idemo dalje. I onda je Ivan donio taj naramak drva do potpuno hladnog ognjišta.

- Bako, bako, a što je ognjište?

- Joooooooj! To ti imaju jako stare kuće. U kuhinji je na stropu rupa, a ispod nje, na podu mali bazen od kamena ili cigle. U njega se stave drva, upali se vatra, dim ide kroz onu rupu gore i van, a toplina se širi po kuhinji. I onda je u kući svima toplo!

- Neću tu priču više bako! O naramku i ognjištu. I rupi. I vatri. Hajde neku drugu.

- A da prije nego se Sara vrati iz škole ja napravim palačinke?

- Jeeeee! Sa čime?

- Hoćeš sa džemom ili čokoladom?

- A što je džem?

Nema komentara :

Objavi komentar