Interpretacija "Istarski Razvod"- vrlo važan dokument srednjeg vijeka o granicama kojima se razdjeljivala zemlja u Istri)

2. dan

Istarski Razvod (2. Dan)

Zemlja je oduvijek bila hraniteljica te su se stoga na terenu prizivali prirodni fenomeni.

Običajno pravo u Istri bilo je na vrlo visokom stupnju u to vrijeme (srednji vijek) a istovremeno je bilo i jamac proizvodnje ali i mira te korištenja zemlje i vode.

Komisija je u 21 dan, koliko je Razvod trajao, prešla oko 150 km spornog zemljišta. Trojica notara (javni bilježnici), pratili su komisiju i pisali svaki svoj original Razvoda tj. javnu ispravu, na latinskom, njemačkom i hrvatskom jeziku. Pop Mikula, plovan (svećenik) Gologorice i kapelan Pazinskog kneza i istarskog sitnog plemstva u cijeloj je priči oko Razvoda imao vrlo jaku i bitnu ulogu.

Davanje časne riječi za istinu (tkz.rota“) u slučajevima spora i sukoba ali i mirenja, bila je vrlo važna, a kao potvrda istine važio je i križ kojega su starci poznavaoci međa, nosili sa sobom i potvrđivali njime svoju riječ.

Kao i svaki, tako je i drugi dan Razvoda započeo „ I bivši v jutro poli maši, iđoše vsa gospoda na razvodi...“ (to je u stvari bilo razvođenje tla po konfiguraciji ali i prirodnim oblicima).

Pisma ali i starci koji su bili nekako najjači dokaz za pravilne i istinite međe, bili su ujedno i najjači dokaz za međe, a tog drugog dana granice su se obavljale i razvod vršio na području Sovinjaka i Buzeštine pa sve južnije do rijeke Glibočice (prema današnjoj središnjoj istri – područje Motovuna, Oprtlja, Trviža) Gospoda suci i komuni zaključuju i potvrđuju kako je Mlin Komarnjak na četveromeđi: kostelskoj, motovunskoj, oprtaljskoj i sovinjsko-vrhunjskoj)... Među važnim likovima cijele te priče našao se i Filip Macić, sluga iz Kožljaka, a koji sudjeluje u Razvodu kao moderator između gospode i istarskih komuna. Stariji su potvrdili za veze i rotu, tj. utvrđena je granica od Buzeta(Kostel Pellosa), Velike reke (Potok Botonega, i Sergonjine stijene. Zatim se nastavilo s poslom sve do Kašćerge te se ujedno određivala i arbadiga (travarina), daća koju je feudalac ubirao za pašu tj gorsku travu. Što se tiče drugog dana razdiobe treba spomenuti i Malin (mlin) mrčeneški (danas je to selo Mrčenega), a nalazi se ispod mjesta Vrh u Istri.Davanje časne riječi za istinu (tkz.rota“) u slučajevima spora i sukoba ali i mirenja, bila je vrlo važna , a kao potvrda istine važio je i križ kojega su starci poznavaoci međa, nosili sa sobom i potvrđivali njime svoju riječ.

Kao i svaki, tako je i drugi dan Razvoda započeo „I bivši v jutro poli maši, iđoše vsa gospoda na razvodi...“ (to je u stvari bilo razvođenje tla po konfiguraciji ali i prirodnim oblicima).

Pisma ali i starci koji su bili nekako najjači dokaz za pravilne i istinite međe, bili su ujedno i najjači dokaz za međe, a tog drugog dana granice su se obavljale i razvod vršio na području Sovinjaka i Buzeštine pa sve južnije do rijeke Glibočice (prema današnjoj središnjoj istri –područje Motovuna, Oprtlja, Trviža) Gospoda suci i komuni zaključuju i potvrđuju kako je Mlin Komarnjak na četveromeđi: kostelskoj, motovunskoj, oprtaljskoj i sovinjsko-vrhunjskoj)...Među važnim likovima cijele te priče našao se i Filip Macić, sluga iz Kožljaka, a koji sudjeluje u Razvodu kao moderator između gospode i istarskih komuna. Stariji su potvrdili za veze i rotu, tj. utvrđena je granica od Buzeta(Kostel Pellosa), Velike reke (Potok Botonega, i Sergonjine stijene. Zatim se nastavilo s poslom sve do Kašćerge te se ujedno određivala i arbadiga (travarina), daća koju je feudalac ubirao za pašu tj gorsku travu. Što se tiče drugog dana razdiobe treba spomenuti i Malin (mlin) mrčeneški (danas je to selo Mrčenega), a nalazi se ispod mjesta Vrh u Istri.