Narcisa Potežica | Knjižnica u kojoj stanuju šišmiši

Coimbra – sveučilišni grad s knjižnicom u kojoj stanuju šišmiši

Prednja fasada zgrade knjižnice Joanina pored glavne sveučilišne strukture s kulama

   

Unutrašnjost barokne knjižnice Joanin

           Poslije velike sportske manifestacije održane u Zagrebu, za dvije godine - studenti će se na Sveučilišnim sportskim igrama naći u Coimbri - poznatom sveučilišnom centru Portugala. Portugal je najzapadnija zemlja Europe, nalazi se na Iberskom poluotoku, nije velika ali u prošlosti  njeni hrabri moreplovci, među prvima Vasco de Gama, otisnuli su se u pogibeljne pustolovine prekooceanskih otkrića, te su donosili ogromna bogatstva kojima su izgrađene mnoge građevine i stvorena brojna umjetnička djela. Tako je mali  Portugal preobražen u svjetsku naciju koja se danas ubraja među zemlje s najvećim brojem spomeničkih objekata pod zaštitom UNESCO-a. Možemo se prisjetiti svjetske izložbe Exspo 98 koja je bila održana u Lisabonu a čija je suvremena arhitektura jedinstvena sa zanimljivim modernim spomenicima. Osim prirodnih ljepota, brojnih vrijednih i jedinstvenih spomenika koje ima Portugal i po kojima j poznat mnogi posjetitelji a posebno ljubitelji dobre glazbe uvijek se oduševe specifičkim tradicionalnim pučkim napjevima – fadom. Ove pjesme poznate kao vrsta „starogradskih  popijevki“ u kojima je spoj nostalgije i melankolije, toliko su cijenjene u Portugalu da je čak po najpoznatijoj interpretatorici koja je nazvana i kraljicom fada pjevačici Amaliji Rodriges - nazvan park na najljepšoj uzvisini Lisabona. U centru Lisabona gotovo svaki turist slikat će se kraj najpopularnijeg portugalskog pjesnika Fernanda Pessoa, naime uz njegov kip koji ga prikazuje za stolom u kavani, a u Lisabonu će bolji poznavatelji poezije tražiti atmosferu lokala koje je posjećivao ovaj poznati portugalski umjetnik.

           Portugal  posjeti godišnje preko osam milijuna turista, a osim glavnog grada Lisabona, kojeg će zapamtiti po ulicama i trgovima s prekrasnim mozaicima i obilaska njegovih crkava mnogi će odlučiti za odlazak u luku Porto na sjeveru Portugala, pa je uz posjet brojnih hodočasnika svetištu Fatimi često zaustavljanje i razgledavanje Coimbre. Tome pogoduje izgrađen suvremeni autoput koji povezuju glavni grad  Lisabon s Portom, a sredstva zato dobivena su od Europske unije čija je člaanica 1968. godine postao Portugal. Negdje na pola puta između glavnog grada Portugala i poznate luke Porto, na udaljenosti od 196 km od Lisabona nalazi se sveučilišni  grad Coimbra koji još nazivaju „sveučilišnom kraljevskom prijestolnicom“ Portugala. Zato je za mnoge  koje zanimaju knjige i umjetnost obavezan obilazak (uz ulaznicu od 3 Eura) prekrasne najstarije portugalske barokne knjižnice u Coimbri, koja je smještena na uzvisini Alto s pogledom na donji grad, okolne brežuljke i rijeku Mondegno. Donji i gornji grad povezan je s pitoresknim strmim uličicama, a cijeli grad odiše atmosferom studentskog grada, pa ćemo se podsjetiti na ostale takve gradove kao što je Bologna (najstariji sveučilišni centar u Europi, osnovan 1088.), zatim Pariz, Oxford, Krakow, Cambridge, Salamancu i Heidelberg u kojima se miješa dah prošlosti i živi duh mladosti.   

Narcisa Potežica sa studenticama

         Grad Coimbra bio je u 15. stoljeću  prijestolnica Portugala i otada datira nastanak kraljevskog dvorca  koji je izgrađen za portugalskog kralja  Manuela I (1495.-1521), a u to doba (krajem 15. i  prva polovina 16.st.) građeni su i čuveniji portugalski spomenici - samostan sv. Jeronima u Lisabonu i toranj Belem (Torre de Belem) koji je postao najpoznatiji simbol Lisabona. Sve te građevine su dio  tzv. Manuelitskog arhitektonskog  ciklusa. 
                                                 

Ali još ranije, godine 1290. vladar  Denis  (1279-1325.)  osniva  u Coimbri prvo sveučilište. Nekoliko stoljeća kasnije za Ivana V (Joao V) koji je još nazvan Velikodušni (Magnanimo) i vladao je Portugalom gotovo cijelu prvu polovicu 18.st. (1706.-1750.) držeći se u vanjskoj politici stroge neutalnosti a u unutrašnjoj neograničenog apsolutizma osnovana je  čuvena barokna knjižnica Sveučilišta u Coimbri  (Biblioteca da Universidade de Coimbra), koja je po svom osnivaču  nazvana Biblioteka Joaonina.   

Knjižnica sadrži oko 250.000 svezaka, najviše s područja  medicine, zemljopisa, povijesti, humanističkih  znanosti, građanskog i kanonskog prava, filozofije i teologije, te 5.000 inkunabula. To je danas nacionalni spomenik i ima neprocjenjivu povijesnu vrijednost, jedna je od glavnih turističkih atrakcija i spada među najstarije spomenike koji pripadaju sveučilištu u Coimbri. Na glavnim ulaznim vratima  nalazi se nacionalni grb, a tri velike dvorane podijeljene su ukrašenim lukovima. Zidovi su pokriveni s dva nivoa polica u pozlaćenom i oslikanom drvu, a stropovi su također bogato oslikani.  Tu su djelovala i dva francuska majstora renesansne skulpture, prvi Jean de Rouen (ili u portugalskoj inačici: Joao de Ruao) koji je bio autor iznimnog opusa, a u portugalskoj sveučilišnoj knjižnici otvorio je vlastitu radionicu (umro je 1580. godine).  Drugi značajni umjetnik je benediktinac iz Brage Cipriano de Cruz  čiji se brojni radovi mogu vidjeti u Coimbri u raskošnoj unutrašnjost Sveučilišne knjižnice. Uz to u  kraljevskoj dvorani, danas dvorani za svečana zasjedanja  (Sala dos Capelos) - rektoratu i predivnoj kapeli uz knjižnicu vidljivi su bogati primjeri portugalske dekorativne umjetnosti a to su  ukrasne keramičke pločice iz majolike tako zvane„azulejos“.  Zanimljivo da su se pločicama ukrašavali i vanjski zidovi  kuća koje nalazimo posvuda u Portugalu. A druga dekorativna umjetnost - pozlaćena drvorezbirija (naročito  vidljiva u knjižnici u Coimbri) dostiže vrhunac u baroku. Riječ je o univerzalnoj umjetnosti – rezbarstvu, koju su njegovali već stari Egipćani i Grci, a nalazimo u palačama japanskih šoguna u konfucijskim, budističkim i taoističkim hramovima. Naime dok se u Italiji rezbario mramor, u Francuskoj kamen, na Iberskom poluotoku je bilo u modi rezbarenje drva (drvorezbarstvo). U najstarijoj portugalskoj sveučilišnoj knjižnici nalaze se jedinstvene višebojne i pozlaćene rezbarije, pa je i u čitavoj nekadašnjoj kraljevskoj palači teško pronaći nepozlaćeni dio prostorija, a krajnje raskošno je oslikana  unutrašnjost KNJIŽNICE JOANINA  Sveučilišta u Coimbri (oko 1725-1750.) čije originalne rukotvorine  svojom  ljepotom ali i  funkcionalnošću još i danas plijene pozornost promatrača.          

"Najzanimljivije je da u prostorijama  knjižnice boravi kolonija  šišmiša, nastanjena u udubljenjima prekrasnih ukrasa i gotovo nevidljivim otvorima na stropu".

         Budući da se na niskoj razini vlage razmnožavaju kukci koji se hrane papirom, njih love šišmiši koji „stanuju“ u knjižnici. Šišmiši  noću lete po knjižnici  i hrane se nametnicima s knjiga - „knjižnim moljcima“.  Osoblje knjižnice svaku večer  prekriva stolove i osjetljive površine kožnim stolnjacima, a ujutro čisti sve što su šišmiši zaprljali. Na taj način šišmiši već tristotina godina u toj  knjižnici vrše dužnost  ekoloških čistača. Knjižnica je postala njihovo prirodno boravište, a tome pogoduje njen položaj na uzvisini iznad grada, visina i veličina prostorija, dubina polica i prirodno provjetravanje što su i najbolji uvjeti za smještaj vrijednih knjiga koje se nalaze u knjižnom fondu sveučilišne knjižnice u Coimbri. Na taj način knjige su stoljećima ostale netaknute. Za posjetitelje a osobito za knjižničare - vidjeti knjižnicu u kojoj „stanuju“ šišmiši koji obavljaju poslove „čišćenja knjiga“ sigurno je jedinstven slučaj i nešto za pamćenje.  
                        

           Tako uz sve zanimljivosti Portugala, njene povijesti, prirodnih ljepota i kulturnih znamenitosti možda je najveća baš ova da u najstarijoj sveučilišnoj knjižnici u Coimbri  „stanuju“ šišmiši, koji su preuzeli ulogu „knjižničara u noćnoj smjeni“ i pomažu u ekološkom čišćenju i čuvanju knjiga.