ponedjeljak, 21. siječnja 2019.

Tubišvat (Tu B'Shvat) - nova godina drveća ili “mala nova godina”


Piše: mr. sc. Narcisa Potežica

Ove godine je blagdan Tubišvat (Tu B’Švata) 21. siječnja. Prema židovskoj tradiciji proslava ovog blagdana je uz voće i plodove koji simboliziraju sedam propisanih vrsta plodova i četiri čaše vina.

Židovi Tu B'Shvat obilježavaju jedući voće i to osobito od vrsta koje su izdvojene u Tori u slavu novih plodova kojima se ponosi zemlja/država Izrael (Erec Izrael), pa se jede voće i plodovi  koji rastu u Svetoj zemlji – i to sedam vrsta opisanih u Bibliji: pšenica, ječam, grožđe (loza), smokve, nar (šipak), maslina i datulje), a u praksi obavezno se jede pšenica i ječam najčešće u obliku kolača.

Tubišvat  je noviji židovski praznik koji se  spominje u Tori i slavi se na 15. Švat prema židovskom kalendaru, a praznuje se jedan dan. Još se naziva Roš Hašana Leilanot (Hamišoši - tako ga zovu Sefardi) i to je židovska "mala Nova godina" ali još i "rođendan drveća" (ili "rođendan stabala").

Možemo se ovom prilikom podsjetiti da postoje različite nove godine, pa imamo kalendarsku godinu "opće službenu novu godinu" 1.  siječnja koju slavi čitav svijet, zatim su one nove godine vezane uz različite religije ( pravoslavna: 14. siječnja; kineska, koja je promjenjiva prema luniosolarnom kalendaru i označava kraj zime i početak proljeća, na primjer ove godine 23. siječnja). Ostale  su  školska nova godina (početak rujan/listopad), te službena-fiskalna (ovisno koje je razdoblje obuhvaćeno) i na kraju treba reći da Židovi  imaju četiri nove godine: najznačajnija je Roš Hašana (u jesen), dok je po židovskom kalendaru Tu B'shat četvrta nova godina. Blagdan Tu B'Shvat doslovno znači "nova godina drveća ili stabala", jer se na ovaj dan nekada određivala starost drveća, naime taj dan označava početak "nove godine" za drveće ili "službeni rođendan drveća".

Određivanje starosti drveta također se uzimalo u obzir, budući da je bilo zabranjeno jesti ili na bilo koji način imati korist od plodova drveta koje je to drvo donosilo u prve svoje tri godine. Tijekom četvrte godine, sve voće koje je to drvo dalo nosilo se u Jeruzalem i tamo jelo. A tek u petoj godini prestaju sva ograničenja. Pravno "nova godina" značila je da se odvaja desetina za proizvodnju novih stabala koja će narasti u Svetoj zemlji, time što se izdvajanje desetine razlikuju od godine do godine i postojao je sedmogodišnji ciklus mirovanja. Doba kada pupa novi plod smatra se da pripada slijedećoj godini ciklusa i pada na 15. dan židovskog mjeseca Švata. Od toga dana, smatra se, drveće “pije novu vodu”, odnosno kišu palu tijekom zime. Kod nas je u to doba obično još je hladno, nekih godina gledamo na krovovima snijeg, ali u Izraelu je to  sezona u kojoj najranije cvatu stabla, sve je već zeleno i počinje proljeće, a u Mediteranu, pa i u Izraelu cvatu bademi. Priroda tada izlazi iz zimskog sna i započinje novi plodonosan ciklus, pa se u ovo doba slavi početak novog života u prirodi. U suvremenom Izraelu taj se dan slavi tako što se ukazuje na ekološki značaj očuvanja prirode najčešće simboličnom sadnjom drveća.

Na taj dan prisjećamo se da je po Mojsiju "čovjek drvo u polju". Postoje različiti načini obilježavanja i slavljenja kod kabalista i razni hasidski običaji. U srednjem vijeku se Tu B’Švat slavio kao blagdan voća i kao “ Nova godina”. U 16. stoljeću kabalist Rabbi Yitzchak Luri od Safeda i njegovi učenici pokrenuli su seder večara (prema pravilima) pa se na Tubšvat jedu plodovi s drveća koji rastu u zemlji Izrael i imaju  simboličko značenje. Za kabaliste je također drvo simbol života. U srednjem vijeku se Tu B’Švat slavio kao blagdan. Razvio se seder što znači propisani red - redoslijed, ritual konceptualno sličan Pesahu (Pasha) kada je također seder ali se sada – na Tubišvat uz večeru raspravlja o duhovnom značenju voća. Ovaj običaj proširio se prvenstveno u sefardskim zajednicama nekadašnjoj Španjolskoj, a kasnije te običaje prihvaćaju i Aškenazi (Židovi u srednjoj, sjevernoj i istočnoj Europi) gdje se na Tubišvat tradicionalno jede uglavnom suho voće i bademi.

Glavna ideja je bila da se jede već navedena određena vrsta voća i plodova s drveća i običaj je da se piju četiri čaše vina (također po redoslijedu, pravilima - seder) time da započinjemo čašom bijelog vina, u drugoj čaši pomiješamo bijelo i crveno (crno) vino, pri čemu stavimo više bijelog vina, u trećoj čaši  opet pomiješamo bijelo i crno vino, pri čemu stavimo više crnog vina i na kraju pijemo čašu čistog crnog vina. Ovaj slijed  simbolično prikazuje postepeni prijelaz prirode iz hladnog, „bijelog“ zimskog perioda, kroz period pupanja (lagano crvena boja druge čaše), punog cvata (treća čaša) i sazrijevanja plodova (četvrta čaša). U određenom redoslijedu izgovaraju se odgovarajući blagoslovi za ljude, koji će onda postati jaki kao stabla. Iako mnogi nisu mogli posaditi stabla jer to nije bilo proljeće tijekom petnaestog Švata gdje su živjeli, oni su jeli "plodove sa stabala“, a  plodovi  koje su jeli bili su poput onih u Izraelu: bademi, datulje, smokve, grožđice i rogač.

U Izraelu je Tubišvat kao praznik u novije doba posebno oživio i sada ga slave mnogi sekularni Židovi, pa sve više postaje ne samo vjerski već je danas i svjetovni praznik.

Također je običaj da židovska djeca idu okolo i skupljaju novac za „posaditi stablo u Izraelu“ u ovo doba godine. Želja mnogih u Izraelu i moderna tradicija za ljude koji žive izvan Izraela je posaditi drvo u Izraelu ili dati doprinos Izraelu za Nacionalni fond za sadnju drveća u Izraelu. Diljem dijaspore se prikuplja novac kako bi se u Izraelu moglo posaditi što više drveća, pa je Izrael na kraju 20. stoljeća bio jedina zemlja u svijetu koja je imala više drveća nego na kraju 19. stoljeća. Izraelski parlament Kneset na dan Tu Bišvata slavi svoj rođendan, kao svojevrstan dragocjen plod na stablu staro-nove izraelske države.

U izraelu je drevni običaj, kada je beba rođena, roditelji posade stablo u tu čast, a stablo je posađeno najčešće na Tubišvat nakon rođenja djeteta. Ako je dijete dječak sadi se cedar, ako se rodila djevojčica posadi se čempres. Kako rastu djeca, tako rastu i stabla, pa kada se mladić i djevojka žene ili udaju od tog stabla izgrade svoju hupu (chupah) - vjenčanu nadstrešnicu. Naime kako su se ova dva stabla u hupi -zajedničkoj nadstrešnici združili, tako su sada mladoženja i mladenka zajedno u svom braku i zajedničkom novom životu. Zbog očuvanja zelenila i posebno drveća ovaj običaj sjeće stabala posebno za svaki par se napušta i ostaje kao lijepa predaja i samo se priča o tom simboličnom i romantičnom običaju.

Postoje mnoge talmudske priče o spasenju, nakon lutanja pustinjom, pod nemilosrdnim sunčevim zrakama, bez vode i hrane, umoran putnik nalazi spas u hladu pod krošnjom stabla. Prije nego je krenuo dalje osjetio je potrebu da zahvali, da blagoslovi plodove koji su mu podarili život. Stih u Tori kaže: „čovjek je kao drvo u polju“, a u svojim psalmima kralj David pravednike uspoređuju sa stablima palme i cedra, „s korijenjem u kući Gospodnjoj, koji neprekidno daju plodove“. Tora i rabini često uspoređuju čovjeka s drvetom, korijenjem, granama, lišćem i plodovima nebeskim. Često se korijenje stabla uspoređuje s pretcima ili porijeklu nekog čovjeka.

Treba se posebno podsjetiti da talmudski mudraci kažu da su se i ptice na nebu pridružile Izraelcima u njihovoj pjesmi veličanja Boga, pa je običaj da posebno hranimo ptice, jer to je i zimski period kada nemaju dovoljno hrane. Osnovna zapovijed u židovstvu je da se ublaže patnje životinja, to se spominje i na ovaj praznik, a uz to u današnje doba se razvija sve više kroz ekološku svijest o zaštiti životinja i potrebi očuvanja prirode.

Iako se ovaj blagdan najljepše obilježava  organiziranom sadnjom  drveća, također možda je manje poznato da je Izrael jedina zemlja na svijetu koja ima u zadnjih pedeset godina više drveća dok u svim ostalim zemljama svijeta ima sve manje šumskih prostranstava ili novo posađenih šuma i posebno puno voćnjaka. U Izraelu je u suvremeno doba Tubišvat praznik koji se slavi kao „rođendan drveća“ a oni koji ne mogu posaditi stablo, sakupe se uz blagdanski stol pun različitog voća i plodova s drveća, te se uz blagoslov četiri čaše vina podsjete na  tradiciju i značaj obilježavanja ovog blagdana.

Nema komentara :

Objavi komentar