Posljednji rimski bog | Trailer

 

POGLEDAJTE TRAILER ZA NAJVEĆI HRVATSKI POVIJESNI SPEKTAKL – FILM POSLJEDNI RIMSKI BOG STIŽE U KINA OVE JESENI

Objavljen je trailer za dugoočekivani povijesni spektakl Posljednji rimski bog, novi dugometražni igrani film redatelja Božidara Domagoja Burića, u produkciji HRT-a, koji u kina diljem Hrvatske stiže na jesen 2026. godine u distribuciji Duplicata (Blitz grupa).

Film donosi dosad neispričanu priču o Dioklecijanu, jednom od najmoćnijih i najkontroverznijih rimskih careva, čovjeku koji je iz skromnih početaka postao vladar najvećeg carstva svog vremena. Smješten u burno razdoblje kraja 3. stoljeća, Posljednji rimski bog spaja povijesni spektakl, politički triler i intimnu dramu o moći, ambiciji i cijeni koju ona nosi.

U naslovnoj ulozi Dioklecijana gledat ćemo Amara Bukvića, dok glavne uloge tumače Nataša Janjić Medančić, Slavko Sobin, Krešimir Mikić, Dragan Despot i Marko Cindrić. Film potpisuje Božidar Domagoj Burić kao redatelj, scenarist i producent.

Već sam pogled na trailer otkriva produkcijske razmjere kakvi dosad nisu viđeni u hrvatskom filmu. Za potrebe snimanja izgrađene su monumentalne scenografije 

rimskog Foruma, Senata, Salone i dijelova Koloseja te amfiteatra, izrađeno je više od 1.000 autentičnih kostima, ručno su napravljene stotine povijesno vjernih oružja, a glumačka postava prošla je čak šest mjeseci intenzivnih priprema kako bi ovladala izgovorom govornog latinskog jezika iz vremena kasnog Rimskog Carstva. Sve to rezultiralo je jednim od produkcijski najambicioznijih filmskih projekata ikada snimljenih u Hrvatskoj.

Osim impresivne vizualne raskoši, film donosi i snažnu priču – univerzalnu i aktualnu u današnje vrijeme jer se bavi svevremenskim pitanjem moći i manipulacije – o usponu i padu čovjeka koji je promijenio tijek povijesti. Kroz napetu, nelinearnu naraciju isprepliću se političke spletke, ratovi, izdaje i osobne žrtve, gradeći prema spektakularnom završetku priču koja iznova definira nasljeđe jednog od najintrigantnijih rimskih careva.

Posljednji rimski bog u kina stiže na jesen 2026. godine

Trailer: https://www.youtube.com/watch?v=jMfmGC-7-7I

Društvene mreže:

https://www.youtube.com/@Hrvatskaradiotelevizija_HRT

https://www.instagram.com/hrvatska_radiotelevizija/

https://www.facebook.com/mojHRT

https://www.tiktok.com/@hrvatska_radiotelevizija

Oto Kraml | Diptih senryu: Memento čipa

  

1.      nogometni čip
vlas kose il' komarac
- glupa istina

 

2.      čip u balunu
blagi dodir kabela
- tehnika žmiri

 

Priče uz ognjište – festival pripovijedanja, priča, legendi i starih igara Gradske knjižnice Kaštela u Kaštela privukao brojne posjetitelje željne priča, pripovijedanja, starih igara i zabave bez ekrana

 

Gradska knjižnica Kaštela djecu i odrasle vratila u vrijeme pričanja priča uz ognjište, skakanja u vrećama, potezanja konopa...

 

Priče uz ognjište – festival pripovijedanja, priča i starih igara koji je Gradska knjižnica Kaštela organizirala u Parku pokraj plaže Gojača u Kaštel Sućurcu je brojnu djecu i njihove roditelje vratio u neka stara vremena, u vremena bez mobitela, raznih ekrana i interneta, u vrijeme kad su se uz ognjište pričale priče i kad su se u prirodi i na zraku igrale igre kao što su skakanje u jutenim vrećama, potezanje konopa, na plovke, zoga, na franje, trlja, na laštrik...

Smijeh, veselje, ozarena lica, obiteljsko zajedništvo, igra na zraku pod krošnjama stabala i istinska radost bile su najvažnija nit koja je povezala brojne aktivnosti koje je Gradska knjižnica Kaštela organizirala u sklopu Festivala Priče uz ognjište.

Za vrijeme radionice gađanja lukom i strijelom mala i velika djeca su, uz nadzor profesionalaca iz Povijesne postrojbe Kliški uskoci naučila kako pogoditi metu, baš kao što su naučiti rukovati i boriti se drvenim mačevima. Golemo veselje među najmlađom djecom izazvala je i vrtnja u pletenim košarama na starinskom srednjovjekovnom vrtuljku, dok je veliko oduševljenje među djevojčicama izazvalo oslikavanje lica raznim motivima iz starih priča, baš kao što ih je razveselilo i pletenje vilinskih pletenica.

Na hit radionici Mač i štit kralja Tomislava, koja je organizirana povodom 1101. obljetnice Hrvatskog Kraljevstva izrađeno je više od 200 mačeva i štitova od kartona, dok je na radionici Kruna kraljice Jelene, organizirane povodom 1050. obljetnice smrti hrvatske kraljice Jelene Slavne izrađeno više od 100 kruna od papira ukrašenih hrvatskim pleterom.

Zdravko Dolenec | Fotosenrju

 

Ruža Zubac-Ištuk | Stvarala sam svoje priče

Nikada nisam naučila nadati se,

danas živjeti u sutrašnjim danima,

čekati da ožive nečije priče u mojoj stvarnosti – 

stvarala sam svoje i živjela u njima kruh svagdanji.

Sve moje želje morale su imati pokriće

makar me vjetar lomio u grančice,

kamen pucao na uzglavlju trpljenja, 

jutra umirala u naručju svitanja željna ganuća.

Svijet sam osvajala na prečac – i on mene,

godine utapala u dobro i loše iskustvo,

nikada pred zlatnim teletom nisam klanjala

iako me mamio lažni šum školjke u svoje dubine.

Sjećanjima nisam dopuštala da se udomaće

u mojoj sadašnjosti: ni onima što dušu na trenutak

omekšavaju, ni onima što truju već usporeni krvotok

isječcima iz grube prošlosti, ali…

Ponekad sami dođu da me nasmiju, rastuže, ukore – rijetko hvale.

Kažem im: „Idite, vaše vrijeme je prošlo, moje još traje, 

moram se pripremiti za neizvjesnost koju mi postojanje daje. 

Uostalom, od prošlosti i sjećanja se ne živi.“

 „U zabludi si“, kažu mi pokunjeno odlazeći.

„Iznenadila bi se kada bi znala koliko ih danas 

od sjećanja u prošlosti živi.“

Božica Jelušić | Smilje i lavanda

Negdje možda netko sliči nekom drugom,

Ti mu crte lica poslaguješ vješto.

Želiš da ti dođe uskotračnom prugom,

I u mraku šapćeš: " Ima ono nešto!".

Na sličnosti gradiš babilonske kule

Spuštjući lake ljestve niz verandu.

Netko možda negdje počinje od nule,

U Provansi bere smilje i lavandu.

A ti opet pipkaš svoju mračnu stranu.

Po koritu suhom grgoljiš i tečeš.

Samom sebi daješ pet šiba po danu,

Pa povlačiš prste, da se ne opečeš.

Sitničavo tražiš manu novoj priči,

Kad znakove vidiš, vrijednost im osporiš.

Negdje možda netko nekom tvome sliči,

Al' ti nemaš ruku, da vrata otvoriš.

Tomislav Beronić | Zorana Vekić: Tragovi

 

S ponosom vam predstavljam zbirku poezije TRAGOVI Zorane Vekić iz Metkovića, profesorice engleskog i povjesničarke umjetnosti, pjesnikinje i slikarice i iznad svega drage sestre po glagoljici.

Velika mi je čast bila odazvati se pozivu da svoja znanja i uredničke vještine stavim u službu nastanka ovog u svakom pogledu dojmljivog umjetničkog djela naročito zato što je upravo glagoljica ono što TRAGOVIMA daje trag one veličanstvene bezvremenosti.

O samom djelu i svemu što je prethodilo njegovom nastanku govorit ćemo 9. rujna u Zoraninom rodnom Metkoviću, a do tada uživajte u ovim slikama jer slika, kako kaže stara mudrost, govori tisuću riječi.

Naklada: Društvo za promicanje kulture "Kvaka", srpanj 2026.

Ivan Pozzoni | Slijepac ne zna ugasiti svjetlo

 

Svima nam je jasno, slijepac ne zna ugasiti svjetlo,

svi slijepci ovoga svijeta ne znaju ugasiti svjetlo umjetnosti,

pa i da propadne svako elektrodistributivno društvo, umjetnost bi sjala toplo,

zamračujući račune nomadskog superkapitalizma u cijelosti.

Svima nam je jasno, slijepac ne zna ugasiti svjetlo,

i kada budemo razvrstani u arhivu kakva groblja i sjene,

ili, štoviše, u solidarnoj zajednici kakve grobnice zajedničke,

mrak neće prestati svjetlucati, makar snagom ove mijene:

crvenog lumina što ga vjetar moči i kiše grle paničke.

Svima nam je jasno, slijepac ne zna ugasiti svjetlo,

čak i kada budemo zatvoreni u mraku urne ili lijesa crna,

ubijeni recesijom, rakom, državnim udarom il' kapijom apopleksije,

obrtnik nikada neće prestati tipkati, dok u njemu gori iskra plodna,

ili komunicirati preko mikročipova ugrađenih usred moždane refleksije,

nasljednik Sumerana, Hetita, ili linearnog pisma B, bez imalo sjete,

nikada se neće prestati spaljivati, paleći se i buneći,

protiv sljepila svijeta u kojem tek navika plete.

Kada mi Odin zapovjedi da se povučem i sklonim,

na mrzovoljan način, kako i priliči teutonskom božanstvu i glasu,

imat ću barem to zadovoljstvo da u trenucima ovim bolnim

nisam pridonio propasti nacionalnog elektrodistributivnog poduzeća u tom času.

25 FPS festival_selekcija 2026

 

NATJECATELJSKI PROGRAMI 22. FESTIVALA 25 FPS

Festival 25 FPS donosi odabrane naslove u natjecateljskim programima za ovogodišnje izdanje koje će se održati od 22. do 26. rujna u Kinu Kinoteka u Zagrebu. Među više od dvije tisuće prijavljenih filmova, za međunarodnu konkurenciju odabrano je 25 naslova, a za hrvatsku konkurenciju 8 naslova. Selekcija donosi nove i snažne radove etabliranih i manje znanih filmskih autora koji su nas osvojili svojim audiovizualnim pričama.

Međunarodno natjecanje 2026.

A Person of the Forest / Miranda Pennell, 34’, UK, 2026

Another Earth / Ben Russell, 11’, FR, 2025

Câine pierdut / Jules Bourbon, 17’, FR, 2025

Di Notte / Anouk Chambaz, 8’, IT, CH, 2025

Extinction des bleus / Basile Trouillet, 18’, FR, 2026

FLIM FLAM / Siegfried A. Fruhauf, 15’, AT, 2026

Forever…Forever / Johann Lurf, 21’, AT, FR, 2026

Ezkutuko materialak / Luis Esguerra Cifuentes, 21’ CO, CL, 2026

Hiding Places / Magdalena Bermudez, 12’, US, 2025

Phi Pattana / Komtouch Napattaloong, 17’, TH, 2026

Katabasis / Martin Moolhuijsen, 16’, DE, IT, 2026

โลคอลเซนเซชันส์ (Local Sensations) / Tulapop Saenjaoren, 25’, TH, 2025

Lover, Lovers, Loving, Love / Jodie Mack, 14’, US, 2025 

Métae / Élisabeth Caravella, 24’, FR, 2025

لا شيءَ يحدثُ بعدَ غيابِكَ (Nothing Happens after Your Absence) / Ibrahim Omar, 16’, SD, 2026

Pies al revés / Elodie Arpa, 19’, CH, 2025

Placeholder / Jessie McLean, 12’, US, 2025

Planetenwerk / Lukas Marxt, Michael Petri, 30’, AT, 2026

The Gloaming / Charlotte Pryce, 14', US, 2025

The Recce / Daniel Mann, 15’, UK, DE, 2026

THYLA / Stefan Nemeth, 7’, AT, 2025

Toward a Fundamental Theory of Physics / Victor van Rossem, 13’, BE, 2025

What we said to Brussels Airlines / Collectif Faire-part, 22’, BE, CD, 2026

حين تحلم بنا الزهور (When Flowers Dream of Us) / Robert Minassian, 5’, LB, 2025

You dreamt you saw yourself but couldn't see your face / Shireen Seno, 7’, PH, US, 2025

Hrvatsko natjecanje – Refleksi 2026.

11:1-9 / Nela Gluhak, 6', HR, 2026

I could have talked / Ivan Marušić Klif, 7', HR, 2026

Isti znoj i dalje teče kroz te iste pore / Neža Knez, 27, HR, 2026

Napušteni vrtovi / Tomislav Šoban, 16', HR, 2026

Opera / Igor Zelić, 19', HR, 2026

Ovu sobu ostavite zakopanu / Iva Kraljević, 17', HR, 2026

VSL-246 / Lada Franulović, 4', HR, 2026

Yabberwocky / Damir Čučić, 15', HR, 2026

Ovi filmovi čine središnji dio 22. izdanja festivala u rujnu, ali program festivala proteže se i u drugim poticajnim smjerovima - u predavanjima, razgovorima i filmskim programima u sklopu ovogodišnjeg seminara Disperzije posvećenom fenomenima raspršene pažnje; filmskim programima članova žirija Alije Syed, Glorije Vilches i Federica Windhausena; predstavljanju novog knjižnog izdanja edicije Kvadrati sekunde; domaćim filmskim premijerama; proširenofilmskim performansima eksperimentalnog umjetnika Luisa Macíasa te pionira britanske avangarde i tradicije expanded cinema Guya Sherwina, koji će u Zagrebu izvesti svoj kultni rad Man with Mirror.

Programe i događanja Festivala 25 FPS podržavaju Gradski ured za kulturu i civilno društvo Grada Zagreba, Hrvatski audiovizualni centar, European Short Film Network i Europska unija, Zaklada Kultura nova, Ministarstvo kulture i medija RH te Društvo hrvatskih filmskih autora i producenata.

Službene stranice festivala: www.25fps.hr

Facebook: www.facebook.com/Festival25FPS

Instagram: www.instagram.com/25fps_festival

Vimeo: www.vimeo.com/festival25fps

Mastodon: www.mastodon.social/@25fpsfestival

Dalibor Jakus

Odnosi s javnošću 

Božica Jelušuć | Risati žene

Povodom Klimta

Risati žene u zlatu a vidjeti ih nage,

I za hirove razne čuvati posljednji živac,

Djieliti s njima priče, čudne, polu-sablazne,

Biti navalnik nekad , a drugi put skanjivac.

Znati kako im koža iza uha miriše,

Kakav je pupak ujutro ili u ponoćnu uru,

Što palcem nožnim cura po ponjavama piše,

I kad bi docvjetala Gospa ušla u avanturu.

Sve su to znanja nužna, ako si slikar na glasu,

Na zidovima glatkim ako si tražiš mjesto.

Ni jedno zrno neće trunuti u tvom klasu,

Znaju one od čega se kvas slaže i diže tijesto.

Riši ih, svlači, oblači, gledaj da kist ne šteka,

Bilo da konja mamuzaš ili na magarcu jašiš.

Ukratko: nikad ne znaš što te sa ženom ćeka,

Stoga poživi i slikaj, da Slavu ne promašiš.

Flora Green

Ilustracija : Internet

Gordana Burica | Mile utopjena - roman

 

RECENZIJA RUKOPISA MILE UTOPJENA

Ovaj roman autorice Gordane Burica ostavlja dojam priče koja je istodobno vrlo lokalna i vrlo univerzalna. Iako je čvrsto ukorijenjen u otočki, dalmatinski prostor, u težak život poslijeratnih obitelji, pomoraca, siromaštva i rada, njegova glavna tema zapravo je unutarnji lom jedne žene koja pokušava pronaći mjesto gdje može disati kao čovjek, a ne samo preživljavati.

Najveća snaga romana jest emocionalna uvjerljivost Mile kao glavnog lika. Ona nije idealizirana junakinja niti žena koju bi čitatelj mogao jednostavno osuditi ili opravdati. Upravo u tome leži kvaliteta teksta. Mile ostavlja dvoje male djece i odlazi s Paškom u Ameriku, vjerujući pritom da nosi njegovo dijete. Taj čin je težak, bolan i moralno problematičan, ali roman ga ne prikazuje površno ni senzacionalistički. Autorica vrlo dobro pokazuje koliko je Mile rastrgana između dužnosti, krivnje, potrebe za ljubavlju i želje da pobjegne od života koji ju je godinama lomio. Zbog toga njezini postupci, čak i kad bole, djeluju ljudski.

Posebno je uspješno što roman ne ostaje samo na ljubavnoj priči. Ljubav između Mile i Paška snažna je i uvjerljivo napisana, ali ono što priču čini ozbiljnijom jest činjenica da autorica prati posljedice njihovih odluka kroz godine. Time roman dobiva širinu obiteljske i životne sage. Nakon Paškove smrti Mile ostaje suočena s vlastitim izborima, prošlošću i pokušajem da ponovno pronađe vezu s djecom i rodnim krajem. Motiv povratka tada postaje jednako važan kao i motiv odlaska.

Roman vrlo dobro prikazuje kako čovjek može fizički otići daleko, čak preko oceana, ali ne može lako pobjeći od vlastitog podrijetla, jezika, uspomena i osjećaja krivnje. Upravo zato završna ideja o povratku kući djeluje prirodno i emocionalno snažno. To nije povratak pobjednice, nego žene koja je proživjela cijeli jedan život između ljubavi, gubitka i čežnje za pripadanjem.

Atmosfera je jedna od najvećih kvaliteta rukopisa. More, bura, vapnenice, siromašne kuće, težak rad, mirisi kužine i otočki govor nisu samo dekoracija nego sastavni dio psihologije likova. Čitatelj osjeća težinu svakodnevice i razumije zašto su nježnost, pažnja i osjećaj viđenosti za Milu toliko snažni i opasni. Autorica ima vrlo dobar osjećaj za detalj i prostor, a posebno uspijeva u tihim scenama: razgovorima u kuhinji, plovidbama, pogledima, malim gestama koje često govore više od velikih ispovijedi.

Dijalozi djeluju prirodno i nenametljivo. Lokalni govor korišten je uvjerljivo i s mjerom pa likovi zvuče živo, a ne folklorno. Posebno dobro funkcioniraju razgovori između Mile i šjore Perine, kao i scene u kojima se iza kratkih rečenica osjeća ono što likovi ne mogu otvoreno izgovoriti.

Stilski je roman vrlo čitljiv. Rečenice su jednostavne, ali nose duboku emociju i atmosferu svakodnevice. Autorica ne pokušava impresionirati složenim konstrukcijama, nego gradi priču kroz osjećaj života i bliskost likovima. Upravo zbog toga roman ima toplinu koja se danas rijetko susreće. Ne oslanja se na ironiju ni hladnu distancu, nego otvoreno govori o ljubavi, krivnji, čežnji i pripadanju.

Povremeno tekst možda kaže nešto što je čitatelj već osjetio iz same scene, pa bi ponegdje više suzdržanosti dodatno pojačalo emocionalni učinak. No to ne umanjuje osnovnu kvalitetu rukopisa: iskrenost. Ovo je roman koji ne djeluje napisano iz same želje da se ispriča priča, nego iz dubokog poznavanja ljudi, mjesta i emocija o kojima govori.

Na kraju ostaje dojam tužne, tople i životne priče o ženi koja je jednom pokušala promijeniti vlastitu sudbinu i cijeli život nosila posljedice tog izbora. Upravo zato Mile ostaje uvjerljiv i pamtljiv lik.

 

Sonja Smolec, Pula, 2026.

Gordana Burica

Jednog 30. siječnja po kamenim pločama Grohota na Šolti sipio je sitni snijeg. Rijetkost za otok.

Tog dana rodila se i Gordana Burica.

Možda baš ta, za otok rijetka meteorološka pojava i kamenitost otoka, u nekom neuobičajenom obliku prenijela se i na nju. Rijetkost se odražava u njenom pisanju, a izdržljivost u njenoj izdržljivosti.

Potječe iz ribarske familje. Zato se i njena prva zbirka kratkih priča zove Ribarsko dite, izdana u vlastitoj nakladi, (uz financijsku pomoć fakulteta s kojeg je otišla u mirovinu) Split 2013. Tekstovi su uglavnom na grohotskoj čakavštini, a imaju i etnografsku vrijednost jer govore o ribarskim alatima i običajima.

Kako joj žilama kola otočka krv, majka potječe iz Brbinja na Dugom Otoku, a otac iz Grohota, i njena druga zbirka Otok lastavica, Naklada Bošković, Split 2017. također miriše na more.

Otoku se vratila 2009. nakon odlaska u mirovinu. S Pomorskog (i on je morao biti morski) fakulteta u Splitu.

Njenu treću zbirku kratkih priča Na kraju nedaleko mora izdala je Udruga za promicanje književnosti Kvaka iz Velike Gorice, 2021.

U zadnje dvije knjige objavila je i nekoliko igrokaza (komedija) koje je uprizorilo Amatersko kazalište Sulet sa Šolte, u kojem Gordana Burica glumi.

Prvu knjigu poezije Mriža života, zajedno s grafikama Luke Bezića i jednog tuša Damira Burica, objavila je u vlastitoj nakladi 2024. u Grohotama na Šolti.

Mile utopjena, roman pred vama, dugo je pisala, prekidana nekoliko godina raznim životnim nedaćama.

Ali, cijelo vrijeme nosila ga je u sebi. Živjela je s likovima iz romana.

Stvorila ga je iz školskih priča, otočkih običaja, načina života, razvoja otoka, detaljima iz djetinjstva, crticama iz svoje mladosti, srednješkolskih dana, bračnog života.

Njene zbirke kratkih priča i jedna zbirka poezije nalaze se u Zavičajnoj zbirci grohotske knjižnice, kao i knjižnicama Zagreba, Splita, Dugog Otoka..

Gordanine pjesme sačuvane su u Monografiji Otoka Šolte.

Ostaje autoričina želja da vam roman bude zanimljiv. Stariji otočani prepoznat će neke detalje, koje je ona pišući nastojala sačuvati od zaborava.

I zato, ako vam se na Šolti netko obrati s: A di si Mile utopjena? 

Znajte da se dugo niste vidjeli, kao da ste se utopili.