Dodijeljena nagrada Ante Zemljar za 2025.

Književniku Borisu Jovanoviću Kastelu uručena je u utorak 18, veljače 2025. u Rijeci nagrada "Ante Zemljar" koju dodjeljuje Hrvatsko književno društvo. 

Prosudbeno povjerenstvo u sastavu, Anđelka Korčulanić, Ljiljana Dobra, Srđan Duhović, Ivan Dobra Žirjanin i Valerio Orlić, većinski je donijelo odluku da se ovogodišnja nagrada "Ante Zemljar" dodjeli Kastelu, koga kritika smatra najznačajnijim crnogorskim pjesnikom mediteranske orijentacije i uglednim imenom južnoslavenske i mediteranske književnosti. Kastel je objavio 24 knjige poezije, četiri knjige izabranih eseja, a o njegovoj poeziji objavljene su knjige izabranih eseja domaćih i stranih pisaca.

Kastel je treći dobitnik nagrade koja je ustanovljena 2022. godine, prilikom obilježavanja 100. godišnjice od rođenja književnika Zemljara, i dodjeljuje se istaknutim književnicima iz zemlje ili inozemstvu koji su svojim stvaralaštvom i originalnošću ostavili izuzetan trag na polju književnosti. Prije njega, nagradu su dobili Giacomo Scotti, talijanski i hrvatski književnik i publicista, i Diana Burazer, književnica iz Zagreba.

Borisu Jovanoviću Kastelu je nagradu, koja se sastoji od diplome, medaljona s likom književnika Ante Zemljara i umjetničke fotografije s motivima otoka Paga, rad akademskih slikara Emilije i Stojča Tocinovski iz Skoplja, uručio predsjednik Hrvatskog književnog društva, Valerio Orlić i supruga Ante Zemljar, Vjera Zemljar.

Boris Jovanović Kaštel dobitnik književne nagrade „Ante Zemljar“ za 2025.

 

Prosudbeno povjerenstvo Hrvatskog književnog društva u sastavu Anđelka Korčulanić, Ljiljana Dobra, Srđan Duhović, Ivan Dobra Žirjanin i Valerio Orlić dana 14. veljače 2025. većinski je donijelo odluku da se nagrada ,,Ante Zemljar“ dodjeli književniku Borisu Jovanoviću Kastelu iz Podgorice, Crna Gora. 

Nagrada se dodjeljuje istaknutim književnicima iz zemlje ili inozemstva koji su svojim stvaralaštvom i originalnošću ostavili izuzetan trag na polju književnosti.

 

Nagrada će se uručivati svake godine na dan ili oko književnikovog datuma rođenja (18.02), a sastoji se od diplome, medaljona s likom književnika Ante Zemljara i umjetničke fotografije s motivima otoka Paga, (rad akademskih slikara Emilije i Stojča Tocinovski iz Skoplja).

 

Hrvatsko književno društvo, 14. veljače 2022. povodom 100. obljetnice rođenja pisca, utemeljilo je književnu nagradu „Ante Zemljar".

 

Dosadašnji dobitnici nagrade su Giacomo Scotti (2023) i Diana Burazer (2024).

 

Svečano uručenje nagrade „Ante Zemljar“ bit će u utorak, 18. veljače 2025. u 18 sati, u MKD Ilinden, Matačićeva 5, Rijeka.

 

Hrvatsko književno društvo ovim se putem zahvaljuje svim udrugama, društvima i institucijama u kulturi koji su aplicirali svoje kandidate za književnu nagradu Ante Zemljar 2025. Posebno hvala Udruženju pisaca i prevodilaca Crne Gore koji su kandidirali ovogodišnjeg dobitnika - književnika Borisa Jovanovića Kastela.

 

Biografija

 

Ante Zemljar rođen je 18. veljače 1922. u Pagu, a preminuo 1. kolovoza 2004. u Zagrebu. Osnovnu školu pohađao je u rodnom Pagu, a klasičnu gimnaziju u Šibeniku. Komparativnu književnost diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a izradu mozaika u Ravenni.

  

U hrvatskoj književnosti bio je prisutan kao pjesnik, pripovjedač, romanopisac, književni kritičar i scenarist. Objavio je oko dvadesetak knjiga, nekoliko radio-komedija i filmskih scenarija, prevođen je na talijanski, španjolski, slovenski i engleski jezik. 

Dobitnik je šest puta književne nagrade ”Drago Gervais” za knjiga: Leptiri (1972), Djevica (1973), Mozaik (1974), Ulica propuha (1977), Nikako do mladosti (1981) i Kvarnerski poliptih (2003). Nikako do mladosti nagrađen je i nagradom SUBNOR-a Jugoslavije za najbolji ratni roman 1985. 

Bio je član Društva hrvatskih književnika, Društva hrvatskih pisaca i Hrvatskog centra PEN-a.

Nova knjiga Borisa Jovanovića Kastela "Otac tvoj, Mediteran" objavljena u Hrvatskoj

 

U izdanju Hrvatskog književnog društva, biblioteka Književno pero

KASTELOVA KNJIGA POEZIJE „OTAC TVOJ, MEDITERAN“ OBJAVLJENA U HRVATSKOJ

Hrvatsko književno društvo na svoje i zadovoljstvo čitalačkog auditorija u Hrvatskoj, Crnoj Gori i regionu objavilo je novu knjigu poezije našeg, crnogorskog i mediteranskog pjesnika Borisa Kastela „Otac tvoj, Mediteran“ kao plod dugogodišnje suradnje i dijeljenja zajedničke književne i civilizacijske sudbine – Mediterana.

Knjigu je uredio pjesnik Valerio Orlić, predsjednik Hrvatskog književnog društva, navodeći da su u Kastelovoj poeziji „poetske slike vanvremenske i utkane u dah stoljeća iz kojeg izranjaju najljepši stihovi o moru i Mediteranu”. Tako se, ko zna koji put već, opravdalo mišljenje Predraga Matvejevića o Kastelovim stihovima – „Da sam prije imao u ruci tvoje knjige, neke bi stranice moga Brevijara bile drukčije, bolje. Rado te čitam već otprije i mislim – evo prvaka onih koji će poslije mene, bolje od mene, reći sve što treba o Jadranu i Mediteranu”.

U pogovoru, književnik Vladan Lalović navodi: “Boris Jovanović Kastel je naš najbolji pjesnik mediteranske poezije. Njegovo ime i stihovi trebali bi biti poznati, kod nas i šire, svakom pasioniranijem ljubitelju ove vrste poezije. Potrebno je poprilično toga da se zasluži tako burna pohvala, a broj knjiga na mojoj polici koje je napisao svjedoče o talentu, vremenu i trudu koje je uložio kako bi zaslužio opravdano pohvale čitalaca i kritičara. Štaviše njegovi poduhvati su ozbiljni i provode se na svim poljima podučavanja, pisanja i teoretisanja o Mediteranu. (...). Kastel je mediteranski zatočnik i harizmatični gvardijan drevnog poetskog mita.  Mediteranski gospar koji je presudno obilježio crnogorsku literaturu i značajno uticao na šire mediteranske poetske tokove. On je apostol mediteranskog duha u službi umjetnosti. Kastel nam kroz virtuozne poetske pasaže otkriva univerzalne kodove jedne usnule civilizacije koja je vjekovima predstavljala sudbinu cijelog čovječanstva. Kastelovi stihovi svojom istančanošću u pristupu i osjećaju otkrivaju njegov višestruki poziv pjesnika proročkog dara, koji maestralno nalazi prikladnu riječ za uvijek iznova proživljavanu zbilju što podrazumijeva biti filozofom u najširem i najdubljem smislu. On nam otkriva čitav jedan pokopani i zaboravljeni svijet, štaviše, Kastel ga kroz misterij Slova podiže do same nedorečenosti Tajne koja sve prožima. Svojim izbrušenim jezikom nanovo nam tka sagu o Mediteranu. Za njega prošlost nije mrtva. Nije čak ni prošlost. Ona nas vodi i poučava o našem mjestu u krugovima poretka – božanskom i ljudskom, vječnom i smrtnom – u kojem se krećemo”. 

Trideset knjiga poezije i eseja pjesnika, brojni prijevodi i internacionalna priznanja, te dva toma ogleda o Kastelovoj poeziji u crnogorskoj i južnoslavenskoj književnoj kritici – „Mediteranski gospar“ (2008) i „Konzul i juvelir Mediterana“ (2022), dovoljno govore da nema ljepše posvećenosti kolijevci civilizacije i srođenosti sa Mediteranom od poezije. Taj put je trnovit ali spisatelji, poput Kastela, trasirali su ga noktima na zadovoljstvo čitalaca i naših kultura.

Objavljivanje knjige „Otac tvoj, Mediteran“, koja će biti promovirana na festivalima u Hrvatskoj, sufinancirao je Sekretarijat za kulturu i medije Glavnog grada na konkursu za 2024. godinu.

Shura Dumanić | Izbor iz Kastelove poezije 'Testament u školjkama' na francuskom jeziku objavljen u Hrvatskoj

S obzirom da je Mediteran naše, jedno i jedino more slobode, beskraja i sudbine, a u Kastelovoj poeziji rodni list i identitetska konstanta, onda je zadovoljstvo čitalačkom auditoriju Hrvatske i Evrope više puta predstaviti - svugdje gdje se razumije isti jezik (poezije), ovog crnogorskog i mediteranskog, našeg, pjesnika Borisa Jovanovića Kastela, bez obzira koliko on bio etabliran u našim državama, posebno obalama Jadrana i njegove knjige nagrađivane međunarodnim priznanjima.  

 

Nakon knjiga poezije Testament u školjkama (2018), Bumerang valova (2020) i Pokloniću ti Ružu vjetrova (2023), evo i četvrte Kastelove knjige - izbora iz poezije na francuskom jeziku Testament u školjkama ((Testament en coguillages) u izdanju Shura Publikacija (Edicija Poentes) iz Opatije što je još jedan pokazatelj da je Mediteran, pupak svijeta i krvotok civilizacije, najljepša poveznica naroda i kultura.

Otac moj, Mediteran! | Razgovor s Borisom J. Kastelom

Posebno je zadovoljstvo ljubiteljima poezije u Hrvatskoj i šire - svugdje gdje se razumije isti jezik (poezije), nanovo predstaviti crnogorskog i mediteranskog, našeg, pjesnika Borisa Jovanovića Kastela. Kastelov književni opus i, naročito, jedinstvena mediteranska poezija predstavlja otmjeni mozaik južnjačkih sudbina u kojemu jedinstvom raskošnog tragizma i solarnih hodočašća plovimo ka sebi prepoznatima, osvijetljavajući tako moreuze naših iskušenja i prolaznosti. Otud je Kastel ne samo crnogorski ili južnoslavenski, nego i netko koga možemo nazvati pjesnikom svih naroda Sredozemlja. I u zadnjoj knjizi Pokloniću ti Ružu vjetrova (2023) pjesnik nastavlja svoje poetsko i životno naviganje vječnim Mediteranom, ne izranja iz unutarnjih mora i pronalazi sudbinu, vječnost i bezvremenost na svojim sredozemnim vodama, sinonimom beskraja.  Tako se, po tko zna koji put već, opravdalo mišljenje velikog Predraga Matvejevića o Kastelovim stihovima - Da sam prije imao u ruci tvoje knjige, neke bi stranice moga Brevijara bile drukčije, bolje. Rado te čitam već otprije i mislim – evo prvaka onih koji će poslije mene, bolje od mene, reći sve što treba o Jadranu i Mediteranu.  Kastel slovi za jedinstvenog pjesnika mediteranskog senzibiliteta, koji vremenski i prostorno prenosi iskonsku vibraciju Sredozemlja i njome obogaćuje naše živote i naše viđenje svijeta. Poezija koja premošćuje stoljeća i spaja obale, kulture i zemlje, kruh i sol je one memorije koja je nužna nit za budućnost, za našu ukotvljenost u vremenu i prostoru. Ako sjećanja biramo, onda je ovo poezija koju treba birati.

U izdnju „Shura Publikacija“ iz Opatije | Kastelova knjiga „Pokloniću ti ružu vjetrova“ objavljena u hrvatskoj

Posebno je zadovoljstvo ljubiteljima poezije u Hrvatskoj i šire više puta predstaviti - svugdje gdje se razumije isti jezik (poezije), crnogorskog i mediteranskog, našeg, pjesnika Borisa Jovanovića Kastela, bez obzira koliko on bio etabliran u našim državama, posebno obalama Jadrana i njegove knjige nagrađivane međunarodnim priznanjima.  Nakon knjiga poezije Testament u školjkama i Bumerang valova, evo i treće Kastelove knjige - jedrenjaka Pokloniću ti Ružu vjetrova u izdanju Shura Publikacija (Edicija Poentes, broj 27) iz Opatije što je još jedan raskošan primjer da je Mediteran, taj pupak svijeta i identitet, najljepša poveznica naših naroda i kultura. 

Kastelov književni opus i, naročito, jedinstvena mediteranska poezija predstavlja otmjeni mozaik južnjačkih sudbina u kojemu jedinstvom raskošnog tragizma i solarnih hodočašća plovimo ka prepoznatima sebi i tako osvijetljavamo moreuze naših iskušenja i prolaznosti. Otud je Kastel ne samo crnogorski ili južnoslavenski, nego i netko koga možemo nazvati pjesnikom svih naroda Sredozemlja. I u knjizi Pokloniću ti Ružu vjetrova pjesnik nastavlja svoje poetsko i životno naviganje vječnim Mediteranom, ne izranja iz unutarnjih mora i pronalazi sudbinu, vječnost i bezvremenost na svojim sredozemnim vodama, sinonimom beskraja.  Tako se, ko zna koji put već, opravdalo mišljenje velikog Predraga Matvejevića o Kastelovim stihovima -

Da sam prije imao u ruci tvoje knjige, neke bi stranice moga Brevijara bile drukčije, bolje. Rado te čitam već otprije i mislim – evo prvaka onih koji će poslije mene, bolje od mene, reći sve što treba o Jadranu i Mediteranu.  Kastel slovi za jedinstvenog pjesnika mediteranskog senzibiliteta, koji vremenski i prostorno prenosi iskonsku vibraciju Sredozemlja i njome obogaćuje naše živote i naše viđenje svijeta. Poezija koja premošćuje stoljeća i spaja obale, kulture i zemlje, kruh i sol je one memorije koja je nužna nit za budućnost, za našu ukotvljenost u vremenu i prostoru. Ako sjećanja biramo, onda je ovo poezija koju treba birati.

Urednica knjige Mr Šura Dumanić, građanska aktivistkinja, publicistkinja, poznavalac i promoter Kastelove poezije, odabrala je najljepše kamenčiće od soli iz mozaika rukopisa a pjesnikinja i autorica pogovora dr Lena Ruth Stefanović navela - Da li je dijagram mediteranskih vjetrova, kojim su se još od antike bavili filozofi i pjesnici, mogao promaći pažnji Borisa Jovanovića Kastela? Naravno da ne, jer zvanje najznačajnijeg post-jugoslovenskog pjesnika mediteranske orijentacije on nosi zasluženo. (…). Boris Kastel svojim bogatim opusom koji broji trideset međunarodno nagrađivanih zbirki poezije gradi svojevrsno mediteransko utvrđenje sazidano od amfora, školjki i ostataka jedrenjaka iz kojih niču masline koje umjesto ulja daju krv. Mažući se tom krvlju od maslina, možete ostati čovjek - čovječica, čak i kada smo zbunjeni i kada nam ni Ruže vjetrova ne mogu ukazati odakle dolazi nevrijeme. Uživajte u čitanju.

Knjiga će biti promovirana u Crnoj Gori i Interliber festivalu u Hrvatskoj.

Trideset knjiga poezije i eseja ovog pjesnika, brojni prijevodi i internacionalna priznanja, kao i dva toma ogleda o Kastelovoj poeziji u crnogorskoj i južnoslavenskoj književnoj kritici - Mediteranski gospar (2008) i Konzul i juvelir Mediterana (2022), sami za sebe govore da nema ljepše posvećenosti kolijevci civilizacije i srođenosti sa Mediteranom od poezije. Taj put jeste trnovit ali spisatelji, poput Kastela, trasirali su ga sopstvenim noktima na zadovoljstvo čitalaca i naših kultura.

Shura publikacije, Opatija

Mr Shura Dumanić, direktorica

Boris Jovanović Kastel | Na rivi s Mastrojanijem

Krošnja palme izvodi striptiz,
na parapetu dvije šoljice espresa,
most ispod koje protiče nevjerica
kruni se kao dan,
amfiteatar laje na đecu,
oldtamjer, zaključan rđom,
uzlijeće u bijelu noć...
Negdje ne vidjeh Mastrojanija,
reče prolaznik
tvrdeći da je on
i da još nije umro od karcinoma gušterače.
Jedan gušter uvlači se
u pupak kule
spremne za festival filma.
Prolaznik se uspentra uz skale,
skide šešir i pokloni aplauzu.
Kako da se probudim
kad me je zakleo
da mu čuvam i držim za ruku
ljubavnicu mokre haljine u fontani
a peraja mi iz leđa izrastaju?

U izdanju pljevaljske biblioteke objavljena knjiga eseja o Kastelovoj poeziji

Kastel – konzul i juvelir Mediterana

Shodno programskim opredijeljenjima afirmisanja međunarodnih književnih vrijednosti i praksi objavljivanja crnogorskih autora čiji opus nailazi na izuzetnu recepciju u regionu, svoju ovogodišnju izdavačku produkciju JU Narodba biblioteka Stevan Samardžić iz Pljevalja započela je knjigom eseja i ogleda Konzul i juvelir Mediterana o pjesničkim djelima Borisa Jovanovića Kastela objavljenim tokom prethodne decenije u Crnoj Gori, na ex-Yu sceni i Evropi. Slika njihove recepcije u crnogorskoj i južnoslovenskoj književnoj kritici i esejisti je mozaik brojnih i raznovrsnih analiza, studija i tumačenja čiji je zajednički imenilac – Mediteran kao biće, identitet i sudbina, unutrašnje more kome je pjesnik posvetio književni opus od tridesetak knjiga poezije i eseja. Istovremeno, knjiga predstavlja duboko poetsko i kritičko-esejističko uranjanje u Kastelovo pjesničko djelo objavljeno u prethodnoj deceniji iz pera 37 autora iz Crne Gore i regiona, postajući tako mlađa tematsko-motivska sestra knjige Mediteranski gospar (2010).

U prigodnom pogovoru knjizi, Kastel navodi – To sam shvatio kao posvećenost Mediteranu kao unutrašnjem moru i prosvjetljenje još od prve knjige objavljene 1994. godine. I danas je tako. I sjutra će biti. Znali su to, itekako, ovdje zastupljeni autori i, zašto ne reći, sudbenici ove poezije. Izuzetno sam srećan i ponosan što je tridesetsedam odabranih pjesnika, esejista i teoretičara književnosti jedrilo i jedri sa mnom na brigantinu „Mediteran“. Posada je, dakle, proživjela i zapisala sva moja obzorja, nesanice, nedoumice, munje i zvizdane, sekstante i portolane, Scile i Haribde, dizanje i spuštanje sidra od Heraklovih stubova do Male Azije, od maslinjaka na sjeveru do palmi na jugu, beskraj krstarenja i ogledanje u indigu Sredozemlja, tog vječnog moreuza do sebe i vječnog. Hvala, dragim sabesjednicima i eruditama sa palube, hvala direktorici biblioteke Đini Bajčeti, zato što su svi do jednog postali svojevrsne pulene ovog pjesničkog broda. Autor, na kraju, čitaocima preporučuje da pripreme kućni namještaj za gradnju jedrenjaka i košulje za šivenje jedara.

Boris Jovanović Kastel | Brodski dnevnik i orači mora

Na putu prema luci sjevera
kapetan je sirenom
sa komandnog mosta
pozdravio jug, đardin djetinjstva.
Sa ponte otpozdravljale su,
mahale bijelim lencunima i zvonile
sestre iz crkve Imena Marijinog
moleći za mirno more i zdravlje.
Sjutradan,
niko nije pominjao pristanište na sjeveru,
đardin opustio,
plahte pocrnile od soli,
zvona prodata u staro gvožđe.
Olupina, kao muva bez glave,
traži dnevnik sa rukopisom kapetana
da progleda
ne znavši da u njegove listove
orači mora savijaju duvan.

Boris Jovanović Kastel | Nudistkinja svetica

Prva dama, Džeki Kenedi, na plaži ostrva Skorpios,

okružena sa 200 pari cipela,

sjedi gola, meditira i ne skuplja noge

čekajući paparace...

Nepokriven ružama,

žbun od milion dolara

čeka fotoreportere da sablazni Zapad.

Od honorara

prva dama

kupiće akvatorij, ostaviti udvarača

i slomiti bitve

da više nikog, od zrna pijeska do palube,

ne dodirne.

Ogrnutu pjenom, nevidljivu

i morem osveštanu,

sada traže sveticu.

Boris Jovanović Kastel | Miris južnih mora

Miris južnih mora
u kašunu na samrtnoj uri domovine,
na polju maslina nerotkinja,
pod dvorskim zavjesama vezenim krvlju,
u zvijezdi sa zastave
s kojom je đed pregazio Neretvu,
ispod pazuha sobarice
sočnih butina
iz hotela Bauer u Veneciji,
u napuklom vodenjaku ribe
koja me rodila na stijeni,
pod čemerom Crnogorke na bojištu,
u pletenici Duklje iz koje klija lovor
i mastilu nevidljivog epa
skorčanom od suza.
Miris južnih mora
na žalu bez mora
sjeća na mora u peharima
od čije soli ćemo statue graditi
da ne smrdimo na zaborav!

Boris Jovanović Kastel | Na more!

Na more,
na more idi
i speri bolesti se sebe,
sine,
govorila je starica
dok je previjala posjekotine
sidrima u dvorištu
i vabila vjetrove
da osuše marame.
Ali, more je otišlo u zaborav
i nije bilo ničega
sem povjetarca
za jedrilice na štakama.
Iz Pomorskog muzeja
ukrao sam atlas Mediterana
Antoana Rua
i uslišio staričinu molbu –
na more!


Ljuta kod Kotora, ljeto 2020.

Boris Jovanović Kastel | Bezimenost moreplovaca

Nijesu gledali unatraške
niti osjećali kajanje
prema đedovini
ostavljenoj na milost truljenju i ratu;
nijesu krštenice, herbarijum za med
i skice putovanja ponijeli, moreplovci;
riječi zbogom, doviđenja i očenaš
bile su tek žljebovi na pragovima
od udavljenih barki.

Kastelova knjiga „Bumerang valova“ objavljena u Hrvatskoj

Nakon knjige Testament u školjkama, objavljene 2018. godine, u Hrvatskoj je ovih dana objavljena nova knjiga poezije crnogorskog, južnoslavenskog i mediteranskog pjesnika Borisa Jovanovića Kastela Bumerang valova u izdanju kuće Shura publikacije iz Opatije, specijalizirane za objavljivanje europskih autora. 

Povodom objavljivanja Kastelove knjige Bumerang valova u ediciji Poentes, knjiga 14, izdavač je, između ostalog, naveo - Kastel slovi za jedinstvenog pjesnika mediteranskog senzibiliteta, koji vremenski i prostorno prenosi iskonsku vibraciju Sredozemlja i njome obogaćuje naše živote i naše viđenje svijeta. Poezija koja premošćuje stoljeća i spaja obale, kulture i zemlje, kruh i sol je one memorije nužne za budućnost, za našu ukotvljenost u vremenu i prostoru. Ako sjećanja biramo, onda je ovo poezija koju treba birati. Recenzent i autor pogovora, poznati bosanskohercegovački i južnoslovenski književnik i profesor Nedžad Ibrahimović, o Kastelovoj poeziji, između ostalog, zapisuje – “Ispod ”kože” njegova pjesničkog jezika otkrit ćete sjaj metafora i mrežu metonimija koji grade jedan svijet sazdan od nepotrošive simbolike Mediterana (i Mediteranaca). (...). Ove su pjesme ”živi“ arheološki ostaci, takoreći, ovo su plutajuće amfore sa jednog strasnog pjesničkog istraživanja i putovanja korpusima mediteranske simbolike, mediteranskog duha i njegova tijela. (...). Na ovom mjestu Kastelov jezik iznosi rudimentarno bogatstvo mediteranske povijesti i pokazuje granice jezika koje se uvijek pojave u susretu sa nepojamnim i koje, tek tada, te granice, o tome nepojamnom najbolje govore.” Dakle, Kastelova poezija i poetika jedinstvenih mediteranskih navigacija i solarnih biljega čine ga jedinstvenim pjesnikom na našim prostorima. 

Citirane su i riječi velikog europskog intelektualca, spisatelja i mediteraniste Predraga Matvejevića, Kastelu u čast - Da sam prije imao u ruci tvoje knjige, neke bi stranice moga „Brevijara“ bile drukčije, bolje. Rado te čitam već otprije i mislim – evo prvaka onih koji će poslije mene, bolje od mene, reći sve što treba o Jadranu i Mediteranu.

Knjiga, kao i portret ovog izuzetnog autora, biti će, kako je planirano, promovirani u gradskoj vijećnici Korčule u okviru Dana Petra Kanavelića u organizaciji Hrvatskog književnog društva i izdavačke kuće  Shura Publikacije u svibnju ove godine.

Shura Publikacije

Opatija

www.shuraedit.com

Kastelov Mediteran, širenje ličnog mikrokosmosa

Ne bismo naslovom Ručak na hridini nikako želeli da nametnemo čitaocu nove knjige Borisa Jovanovića Kastela smer čitanja. To je, kod poezije, uvek stvar odluke, ali bismo ponudili model koji ne prati sazrevanje jednog stila, već samo i isključivo pesničku nit što je definitivno izvan svake hronologije. Jer se ova knjiga, i kao jedna od knjiga, i kao jedna u nizu knjiga, a taj je niz neprekinut, može (mora?) čitati kao dnevnički zapis(i). To, uostalom, sugerišu i datumi nastanka pesama, vezani za događaje, ili kalendarski obeleženi svetiteljima svih vrsta i boja, konglomeratom što nekada sačinjavaše svet Mediterana. Mediteran je, naravno, opšte mesto, ono što se, i naslepo, i bez čitanja, i pre svega, a priori vezuje za diskurs ovog pesnika.

Ali se moramo zapitati: kakav sve Mediteran? Lučki, bordelski, mornarski… Po tavernama i bordelima Bejruta se vučem…, pisao je Kavafi, u svojim crticama iz antike, izmeštajući problem zabranjene ljubavi iz svoje sadašnjosti u daleku prošlost. Ali šta je time mislio? Možda: bio sam na nekim mestima, iz očaja, ta mjesta imaju dušu. Možda im je duša crna ali imaju je.

Boris Jovanović Kastel | Zavjet bokeškog kapetana, ruža vjetrova i 32 zuba

Na Božić 1716. u Perastu

Nedavno sam okončao predavanja
na Pomorskoj akademiji u Veneciji,
na povratku kući, u Rimu, poklonio se
papi sa mojim pitomcima, kneževima
i boljarima ruskim i, prije nego što me
sahrane u benediktinskoj opatiji,
na ostrvu svetog Đorđa pred nama,
otvoriću ti kapije
Privatne pomorske škole Nautika,
ja, bokeški navigator i kapetan
Marko Martinović, vazda u službi dužda,
i na čistom latinskom, uz neke
slovenske, tebi jasnije, termine
podučiti te teoriji i praksi moreplovstva.
Na ovom pergamentu od magareće kože
nacrtaću ti nautičku kartu sa ružom vjetrova.
Prvi vjetar je tramontana, slovenski ponoćnjak.
Drugi oštri, preklapa kazaljke na tornju.
Treći istočnih aroma – levant
a četvrti potapa sunce – ponente.
Iz njih razvijam još četiri:
greko, garbin, maistro i široki
a iz njih osam još toliko poluvjetrova
dok ne dođem do tridesetdva.
Kada u mesu vjetrova
izgubiš tridesetdva zuba,
pomorskom mapom od magareće kože
previj rane brodu da ti bude noge
jer ova luka muzej biće ruševina
sitnija od pijeska u tvojim cipelama.
Zalivani kapljama iz ruže
mliječni zubi izrašće ponovo na brodu...


Perast, 26. VII 2017.

Boris Jovanović Kastel | Bratsko pismo neznancu

Pjesniku Ivanu V. Laliću

Bio si i ostao neznanac, moj Ivane.
Prazno je mjesto za tvoje poprsje
u albumu za značke.
Rukovali se nijesmo, bar u rukavicama,
ni po galebu poslali
čestitku za Božić jedan drugome.
Na pečeni kesten mirišu bulevari Beograda
i šećerna vuna dječjih boja
razvlači se sokacima Podgorice
ali nijesmo ih dijelili,
neznani brate po jugu.
Ipak, spoznao si tajnu
kao malo ko
govoreći ehom plime
da je kraj potrošen i prolazan
jer postoji i traje samo jedrenje.
Raspet na lukobranima
i ponosno ćutljiv, ne tražeći pomoć,
još moliš antičke boginje da traje duže.
Neznanče, oprosti što ću te
zvati u pomoć
kada sa vezišta za brodove otrgnu kanap
i skinu mi omču...

Boris Jovanović Kastel | Šetnja sa Ilinom

Promenada uz more kao sukno, 
pucaju narovi u dvorištu krvavom silinom,
časna sestra nas pozdravi sa dobro jutro
tiho i u pričest pretvori šetnju sa Ilinom.

Baš nikoga na pučini,  samo odsjaj mača
munje,  maestral se proglasi violinom,
crnogorska princeza pokloni kolač od rogača,
iskorak iz istorije počinje šetnjom sa Ilinom.

Prekaljeni kapetan u dnevnik upisa
zaliv izbavljenja pečatiran vinom,
ribari vijećaju o svijetu iza kamenih kulisa
dok put koralne zmije crta šetnja sa Ilinom.

Sa tranzistora na oglodanoj terasi
fijuče Oliverova Dženi osvitnom milinom,
ako me ne zapamte ove luke časi
koraci biće libreto šetnje sa Ilinom.


Završna pjesma iz ciklusa Dvadesettri zalivske kapije, Ljuta,  12. VIII 2018.

Boris Jovanović Kastel | Škola jedrenja

Na školu jedrenja stavili su katanac.
U klupi je ostao
papirnati brodić sa izrekom
Ko živi kraj mora, bliži je Bogu!

Boris Jovanović Kastel | More u naručju

Kulturni centar Novog Sada u svojoj prestižnoj pesničkoj ediciji Anagram, posvećenoj domaćim, regionalnim i evropskim autorima, objavio je knjigu More u naručju crnogorskog i mediteranskog pesnika Borisa Jovanovića Kastela (1971). Urednik izdanja je književnik Alen Bešić a pogovor je napisala Dragica Užareva. U njemu, između ostalog, beleži: „Mediteran je bio inspiracija mnogim autorima, među kojima su i oni ponikli daleko od sredozemnog tla. Istorijska istraživanja Fernana Brodela, Darelovi putopisi, zapažanja Žorža Dibija, Kamijevi romani, stihovi Bodlera, Malarmea, Valerija, Sent-Džon Persa, Kavafija i Seferisa samo su deo mediteranskog putovanja, na kom smo mogli sresti i Jovana Dučića, ali i Jovana Hristića, Ivana V. Lalića i Borislava Radovića. Na isti način, ako ne i intenzivnije, Mediteran je tema i nadahnuće pesnika i esejiste Borisa Jovanovića Kastela još od ranih njegovih stihova i prvih objavljenih knjiga. (…).

More u naručju je knjiga koja se u odnosu na prethodne zbirke izdvaja u nekoliko segmenata. Nijedna do sada nije bila u tolikoj meri kompaktna i homogena, tako brižljivo satkana, kao skulptura koja nije klesana, koju su morska voda svojim talasima i strujama, zajedno sa sredozemnim bićem samog pesnika strpljivo vajali i oblikovali, tako da izgleda da je izlivena iz jednog komada, a da pritom taj efekat nije postignut nekim komplikovanim versifikacijskim zavrzlamama, jer sve pesme su, kako smo na to već navikli kod Kastela, pisane slobodnim stihom. (…).