Anđelka Korčulanić | Izvor pjesme

Vodiš me za ruku

u lov na osmijeh, u lisnate šume

bijela graba i hrasta medunca.

Mekana sam, podatna, 

tijelo sam od gume

oslikano žutom kredom sunca.

Hodamo za zvukom truba,

za hukom nevidljive rijeke

k izvoru pjesme, divovi smo 

u svijetu svilenih buba.

Bosim stopalima kroz lude trave

gazimo i ne pitamo ptice 

čemu i gladne slobodu slave

ni leptire boje li se smrti.

Hraniš me mesom mlada jelena,

izričeš hvalu kupinama i vinu

od kog se žarim, a drveće se vrti…

U središtu smo kòla od sjenā.

Polegni me, šapćem, na mahovinu,

vlažno na vlažno, poljupcima pokrij

tijelo, kosu mi i lice.

Udahni miris majčine dušice,

med divlje kruške s toplih usana kušaj.

Krošnje nad nama šume, šume,…

Zaboravi i njih i ptice, moje srce slušaj,

izvor pjesme traži  ̶  uđi u me.