Svaki je sljedeći put lakše, misliš, jer znaš što te čeka.
Onda te prereže u trbuhu čim ujutro ustaneš.
Zatim te, dok gutaš kavu, stegne u grlu i ne dopušta.
Slabe ti koljena, tijelo neće, sve odbija, ne funkcionira.
Kako si tisuću puta drugima govorila, govoriš sebi “proći će, sve uvijek prođe”,
Kao što prolaze godine, životi, upale, noćne more, naleti olujnoga vjetra.
Ne posjedujem niti jednu jedinu stvar koja me ne podsjeća na tebe,
Uključujući sebe, svoju kosu, šminku, parfem, obuću, torbu, hardver, softver, disanje.
I ruke, što ću s rukama, za sve mi trebaju, za sve mi trebaš.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.