Batrljci orezanog bagrema
grebu kalendarsko
platno proljeća
A ono zamrlo
muči, šuti.
Skrivanje pod krtičnjakom
u tunelima od mraza
(zamrzla iluzija djetinjstva)
Pamtim li te dovoljno,
Proljeće moje?
Zavio puteljak
svoju vretenastu liniju
za obližnju šumu.
Iščekivanje
presijeca moju čežnju
na minijaturne polutke
nestrpljenja.
Izuvam ožiljene papuče sna
podvlačim pod krevet
od suhog lišća
svoju nesklonost zimi.
Nepraktična sam, znam
kao limenka
koju treba otvarati
otvaračem strpljivosti.
Strpljivost je tanana i batrljasta
kao i bagremovi odresci.
Tražim te prignute glave
s još nepropupalim granama
pod nogama
(sve to lomi sliku ranog proljeća).
Prvi leptir
dok presijeca vidokrug oka
ja uživam tvoje boje
kroz šarenicu njegove tame.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.