petak, 27. ožujka 2020.

Nada Vukašinović | Koronike: Higijena


Dobro mi je za sada, ne bojim se, što bude bit će.
Uz odgovorno ponašanje trebaš se pouzdati u Fortunu, ili se ona treba pouzdati u tebe, kako reče jedan poznanik. Perem sve što mi dođe u ruke, podove, prozore, cipele, jakne. Pomažu mi sunce i vjetar, rublje se brzo osuši.
Dobro mi je biti ja, sve bolje. Ušla sam u gumene čizme, sišla s asfalta pa na livadu. Svaki dan hodam pored potoka uz šumu. Kad bih još mogla preko potoka, ali nitko se toga valjda nije sjetio i nema mostića. Sve više gledam prema gore, šuma je oživjela, kolaju sokovi u zelene listiće, ptice obavljaju svoj posao. Zastala sam pored upornog kuckanja po stablu. Dugo već nisam vidjela žunu, nismo uplašile jedna drugu. Nitko me se ne boji i krtica je nastavila s poslom. Razmišljam o rodama, već su mogle stići. Vidjela sam ih u Africi, kada smo se spuštali s Atlasa. Ako smo mi stigli već su se i one mogle vratiti.
Virus je u prvi plan stavio pročišćavanje, čišćenje i higijenu, onu vanjsku, ali i onu unutarnju, mentalnu higijenu. U početku sam mislila da nam se život reducira, ograničava prostor, da neću moći disati jer nam virus krade navike i rutinu, Sad vidim koliko sam se zatrpala nepotrebnim i koliko sam si sama suzila prostor i smanjila slobodu.
Nova torba uopće nije onako super kakva je bila na polici u trgovini, putopis mi nije prošao na natječaju, ništa zato, ne očekujem više ništa osim zdravlja. Odbacujem sloj po sloj nevažnih misli, kao kada gulim luk, samo bez suza.
Samo da svi i sutra budemo dobro!
Treba se riješiti natruha i samo disati.

19.3. 2020.


Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.