Ulijevaš vino, kroz zastore viriš
Popravljaš stolnjak i pripaljuješ svijeće
Isprazno nadanje ritualima miriš
Čekaš trenutak koji nikad doći neće
Teško je... teško, prihvatiti kraj
Sva tvoja hrabrost poklekne noću
Zamišljaš susret, žudiš zagrljaj
Tako se teško sviknut na samoću
Umiru polako sva htijenja i težnje
Za početak novi ćutiš da je kasno
Izać nikad neće iz ponora čežnje
Odbačena žena što voljela je strasno
U samotnoj tišini dogaraju svijeće
Raspremaš odar nepovratne sreće
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.