ponedjeljak, 23. ožujka 2020.

Andreja Kešić | Regata


Probudi u meni snove.
U knjizi Ljubavi su sva njihova tumačenja.
Zapisana od pamtivijeka.
Abecedom razuma.
Ljubav ne živi na papiru.
U riječima.
O njoj se tamo mašta.
Ljubav živi u pogledima.
U glasu.
Ona se umnaža pod prstima.
Fraktali dodira.

Ljubav nije leptir iznad fjorda.
Ljubav je brzina mraka sa vanjske strane prozora vlaka.
Ljubav je najslađa kriška jučerašnjega kruha.
Slina je ključni sastojak, sa idealnim omjerom specifičnih enzima za mješavinu užitka.

Ljubav je onaj trenutak u tebi kada se raspeš i ne izgovoriš naglas: Ne mogu... više.
Kada otpustiš sve privide želja, uspjeha, pobjeda nad sobom. I sve riječi utjehe koja nikada nije došla.
Kada ih kao papirnate brodiće pustiš niz rijeku vremena koja teče brzacima nemira.
Kada se oprostiš od nerazumijevanja, ispisanim riječima na svakom potpalublju različitim redoslijedom praštanja.

Svaki brodić je tvoja rukotvorina.
Jedne stranice iz osobne Knjige Ljubavi.
Sve što ostaje su ti dlanovi
Korice.
Ti odlučuješ kome ćeš ih rastvoriti.
Ti odlučuješ kome zagrljaj nudiš kao putokaz u srce.
Na kraju puta, stoji lampa duše.
Usamljeni, ambijentalni čangrizavac... koji izdiše svjetlost topline i oživljava otkucaje kao ritam dobrodošlice.
Jače, glasnije. Suzama orošeno srčano jecanje.
Listove umećeš ponovo, sa svakom novom misli o sreći.
Do sljedećeg prevršenja.
Do sljedeće regate od papira.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.