nedjelja, 29. ožujka 2020.

Ana-Marija Posavec | ***


Vjetar je Riječ. Nečujna,
usamljena
Na rukama dalekoga Boga
i usnama ubogih nas
– ovdje
– blizu
– na kraju svijeta.
Vjetar je riječ
u sjaju oka gradskoga gavrana
...i pjeva glasom iskidanih
mliječnim svjetlom
umornih nježnih
pahulja
Dvadeset dvadesete ožujka
Vjetar je
zakrabuljena Tišina
što bosa vertikalnim
korakom uokrug gazi.

Vjetar.
Smiraj
prošlih dana
– razdiranja –
Stvarnosti
– razdiranja –

Neba.



Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.