usamljena
Na rukama dalekoga Boga
i usnama ubogih nas
– ovdje
– blizu
– na kraju svijeta.
Vjetar je riječ
u sjaju oka gradskoga gavrana
...i pjeva glasom iskidanih
mliječnim svjetlom
umornih nježnih
pahulja
Dvadeset dvadesete ožujka
Vjetar je
zakrabuljena Tišina
što bosa vertikalnim
korakom uokrug gazi.
Vjetar.
Smiraj
prošlih dana
– razdiranja –
Stvarnosti
– razdiranja –
Neba.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.