Gordana Kurtović | Dogodi se...

Uhvati te silnom snagom,

nespremnu i mladu,

kao grom iznenadi, i ništa isto nije.

Snivaš sjaj najdražeg oka, srcem slažeš nadu; 

otvore se vrata raja, čari i magije,

od koralja gradiš scenu drhtaja i strasti.

Plam se razgori,duše dvije nastave cvasti.

             ******

Pritisnu godine, bore, i rutine

razne.

Tek najbolji čuvari ove vatre

osmijeh 

sreće zadrže. Kolike duše traju

prazne,

kao ispijene čaše. Pjesma im je

lijek,

hrabre se utjehom molitve i

uspomenom.

Ne videći dobro, plove lađom

polomljenom.

I tako, vežu ih neki nevidljivi

lanci,

zajedno žive i dišu, ali na distanci.