Ispovijed jedne čitateljice

   

O romanu Nene Lončar "Moje srce je zec"

(ilustracije M. L. Bondo. Krapina: Umjetnička organizacija Kreativna kuća, 2022.)

Piše: Mirjana Mrkela 

Prijateljstvo je važno

— E, a sjećaš li se, — kažem ja Neni i pomalo sam zlobna — kad si ti ono imala slomljeno srce?

— Koji put? — usmjerava me moja velika prijateljica, ne mareći za moju malu zlobu.

Moram se nasmijati. Točno znam koliko puta joj se to dogodilo, ali neću ovdje brbljati o našim tajnama. Zato i jesmo prijateljice. Ona je uvijek nekako razumnija, dok sam ja... No, dobro, sebe ću hvaliti drugi put.

U Neninom romanu "Moje srce je zec" glavna junakinja Adela, zvana još i Ada, također ima krasnu i razumnu prijateljicu. Obje, kao i Nena Lončar, žive među zelenim bregima.

Zdravlje je važno

Adela je od rođenja imala nekakvu rupicu na srcu. "Prvi sistematski pregled dao je naslutiti da nešto nije u redu. MARS s otvorenim ovalnim prozorom, zaključili su stručnjaci za srce." Dakle, zdravlje joj je bilo loše. Svi su bili zabrinuti, kontrole stalne.

"Tata nije podnosio bolnice. Njihov miris izazivao je tjeskobu u njemu. Već na samom ulazu bi osjetio mučninu i vrtoglavicu, činilo mu se da gubi tlo pod nogama, da će mu pozliti. Zato ih je izbjegavao koliko god je mogao. I bolesne isto tako."

Adelina bolest mu je išla na živce. Napustio je sve i nikad se ne javlja. Adela je sada dobro, ali tata ima novu obitelj. Adelin brat Viktor pronašao ga je na internetu.

"Kad je mama vidjela tatine fotografije, nije izustila ni riječ". Dakle, ne otkriva ništa o svome srcu. Naporno radi i sama se brine o djeci. Viktor je maturant, zadaje joj dosta briga.

"mama se teško nosila s njegovim ispadima. Još uvijek je tako. Plane kao buktinja, a ubrzo potom povuče se u svoju samotnu ljušturu i nikoga ne pušta k sebi. Ako mu se netko previše približi, sklupča se kao jež i nakostriješi svoje bodlje, brani se od ljubavi."

Mora biti da je mama osobito izdržljiva. Jer osim svega toga, njezini su roditelji nestali u ratu.

"I nakon toliko godina još joj je teško govoriti o onome što im se dogodilo. Rat je za nju bolna rana koja nikad neće zacijeliti."

Adela ima i djeda, tatinog tatu. "Njegovo je srce gnjila jabuka." Preživio je srčani udar ili, kako nam Adela pojašnjava, puklo mu je srce.

"Kad mu se stanje stabiliziralo, djed bi skoro svako poslijepodne došetao k nama pa smo opet provodili puno vremena zajedno kao nekada. Sve do nedavno kad su mu to zabranili, kad su starce po domovima zatvorili kao robijaše u samice."

Sigurna sam da ćete to o djedu lako razumjeti ako se sjećate korone: pandemija, testovi, respiratori, karantene, ograničeno kretanje. Adela završava osmi razred. Jedan od njezinih kolega piše:

"'Kakvog smisla ima pisati zadaću? Ako nas korona sve pokosi, ocjene više nikom neće biti važne.'"

U to vrijeme, novi, nepoznati susjed, moli Adelu neka joj ode po lijek. Ona pristaje. "Navlačim masku i spuštam se do ljekarne. Pred vratima je već dugačak red. Ljudi ulaze jedan po jedan.

Stižu vijesti o umrlima. "Čitam na internetu da je od posljedica Covida u Zagrebu umro dječak od 11 godina koji je do sada bio potpuno zdrav. Liječnici kažu daje virus kod njega zahvatio srce i izazvao miokarditis. Silno se uznemirim."

Kad je Adela Viktorovoj prijateljici spomenula smrt od korone, dobila je ovaj odgovor:

"— Nije korona jedina od čega se umire. I smrti od svega drugog jednako su strašne."

I ljubav je važna

Uz to je i ljubav jako važna. Adela često spominje ovakvo ili onakvo srce. Ne samo zbog bolesti nego i zato što je srce simbol ljubavi. A mi ćemo bez muke razumjeti ovu rečenicu:

"Ljubav me dotaknula, a ja sam je spremna pustiti u svoje srce."

Zaljubila se u Andreja, iako ga je vidjela samo jednom. Zatim ga danima nema. Sve povjerava najboljoj prijateljici.

"— Ada, jesi ti uopće sigurna da taj Andrej postoji? — gleda me širom otvorenih očiju.

Znam da joj cijela ova priča izgleda pomalo čudno, i meni tako izgleda, ali sigurna sam da postoji. Jednostavno mora postojati jer ja više ne mogu ni zamisliti svijet u kojem njega nema."

Tako obje očekuju da se Andrej pojavi. Adela je tužna, prijateljica nezadovoljna.

"— Tko zna, možda su upleteni u nešto grozno ili je Andrejev tata tajni agent na nekom važnom zadatku i zato njih dvojica imaju lažna imena. — rekla je uzdišući.

Zbilja me iznenadila. Čak se i meni činilo pretjeranim to što govori."

Vi ne morate čekati danima. Čitajte roman i sve ćete lako saznati! A zašto je naslov "Moje srce je zec", već možete naslutiti. Nije zbog bolesti, nego zbog ljubavi. Autorica knjige Nena Lončar, kao da je ona Adela, piše:

"moje srce uzbuđeno poskakuje kao zec."