Kolumne

subota, 25. veljače 2023.

Željko Bajza | More




Stabla kamenje val i planine
Val u mirnu obalu udara mnogo se valova u meni giba
Iz prostranstva mora pogled upućujem
Beskrajnost mora zbuni me i ganu
Okani se pjene gledaj u zjenicu oceana
Mi smo poput barki što se morem njišu
Ja sam čuo pjev kamena
Poput školjke biser skrivam u prsima razapet kao krilo galeba
Hladne školjke pisane bijele dragulje srebrnog sjaja čuvaju
Ja sam onaj što biser traži u moru tvoga bivstva
Bistrim podmorskim odbljescima sunce se odsjajima ljeskalo
Preplavio nas val noćašnjih doživljaja
Obzori su bili čisti sjećajući se na lađe koje se ljeskaju na tamnoj vodi
Valovi se uspeše do vrhunca noć je tamna a vali divlji
Što ima u zaludnom udaranju valova
Rastresena i raspojasana nirvana
Sve je imalo značenje, važnost ritam Sklop boja i doživljaja
Modrina vode je postajala zagasitija
No pitajmo gdje je Fontana sreće


Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.