Kolumne

ponedjeljak, 27. veljače 2023.

Sonja Smolec | Romancero



Poželjeh sjediti uz obalu da me more umiruje.
Poželjeh… da odnekud iz daljine do mene dopre zvuk gitare,
i glas, pomalo promukao i sjetan neka pjeva kao da me nema.
Ti, koji sviraš, ostani tamo gdje jesi, samo sviraj, sviraj…

Canção Do Mar

Pustite me da sanjam vlastite snove,
neka uz i niz valove plove
Neka me prati nevidljiva sjena,
a ja, da polako nestajem kao morska pjena
Neka kroz maslinike uspavane
i tek propupale vinograde
dopre pjesma, nepoznati glas,
i dok se u samoći svojoj utapam sama
utjehu tražeći, njišući se na vjetru ko tek iznikli klas
samo molim, molim da nitko ne pjeva o nama…

Neka mirisi pupova magnolija
ostanu zatvoreni u kukuljicama;
neka pričekaju dok odem
i tek onda prospu svoje latice
na vjenčani sag proljeća.
Neka svečani bademi sačuvaju svoju gorčinu;
mogu im dodati i ponešto svoje.
Čekam da jorgovani ponovo procvatu,
da opet budem svoj vlastiti romancero,
da s Mjesecom podijelim još jednu noć.


© Sonja Smolec iz zbirke "Pričam ti..."

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.