Ima barem dvadeset i pet riječi
Kojima bi me mogao usrećiti
Teško je iskreno reći „Volim te“
Pa reci „Evo, tu sam. Kako je bilo?“
Zašto mi je cyber mrska riječ
Naše su kose starjele zajedno
Ljubav u zveketu kuhinje
Ženimo sina, prelijepi su
Mi zgodni smo starci
Strast nam je zajednička
Znate li?
Rađa se unuk, ne dolazi doma
Leži u staklenoj zipci
Premalo mu tjelešce puno igala
Respirator, sonda, rez, soma
Spustio se zastor budućnosti
Bez pogleda u zvijezde led pokrije dušu i tijelo
Zebnja, tupost od zebnje
Bolna operacija, terapija, kontrole
Čekanje poziva, čekanje nalaza, čekaonice, čekanje
Moje je tijelo predano znanosti
Duša se bori za nas
U tom neljudskom hodu našla sam te
S mladom i zdravom u cyber ljubavi
Ma, jebala te cyber ljubav!
(Hvala pjesniku Marku Tomašu na ohrabrenju za zadnji stih.)
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.