četvrtak, 30. rujna 2021.

Predrag Rubčić | Ništa više


O, ironije li u tome;

Ta krv joj život bješe,

a sad je njome

umorenu umiše.


Kao da vrat ljube,

bizarnog li privida;

Isukane zube

zabijahu bez stida.


Dah - sasvim plitak -

odveć isprekidan,

Neizbježan trenutak

nosi - kao san.


U nevinu snijegu

smrt se budi.

Ogoljena, u tuđem tragu,

hladnim očima žudi.


O, ironije li u tome;

Ta krv joj život bješe,

a sad živi u sjećanju mome

i ništa više.


Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.