Kolumne

četvrtak, 26. rujna 2019.

Tomislav Domović | Miriše ljubav


na dinstani luk i sirovo meso
(nepca šire rešetke)

na pepermint i vjetar priležnik
(i oluja pitomo plazi jezik)

na topli kakao i vruću kavu
(orijent diše u porculanu)

na rasol u pijanom jutru
(vonj nedaće ode u sunce)

na jorgovan izrastao iz nokta

na zemlju u koju puhnula si dušu

na kovačnicu, na nakovnju znoj kovan u biserni mač

na tvoje tijelo, endem u botaničkom vrtu
na moje tijelo, staklenik botaničkog vrta

Miriše ljubav preko planine, preko grada
Čemu pisati o ljubavi?
I najmoćnija riječ jalovina je u nosnicama.

Raširimo njuh, jedro našeg prepoznavanja.
Mač će razrezati sladunjavi parfem.
I mozak će postati naježena koža.

Pisat ćemo u bezmirisju.
Kad grad okruži planinu i
u botanički vrt nahrupe kopita.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.