Božica Črljenec Slijepčević | A sada... čovječe?

Bistre vode su potekle

Sunce tu je zlato skrilo

Tople kiše zemlju natopile

Nebo tu je snove snilo

 

Noge bose hitro potrčale

Anđelima su krila ukrale

Udahnula usta vjetra note

Život i vječnost opjevale

 

Da i u vjetru smrti ima

Nitko od nas ni slutio nije

Sada suza Zemljom vlada

Maska se sad svijetom smije

 

Samo šumom ljubav hoda

Samo vodom sanje plove

Vječnost je u oku srne

Zvijezde nebu snove love

 

A sada... čovječe kuda ćeš?

Bez kompasa i bez Boga

Nema svjetla niti puta

Duša sama luta... luta...

Božica Črljenec Slijepčević | Berba

Črni se mali, brzi kos črne
Plavi se dragi grozdek plave
Črleni se listje kostanja črlene
Zelene se prigorski bregi zelene
Zlati se zrele grozdje zlatne
Blatni se pouteki kišne blate
Slatke curi grouzdjev suok slatke

Božica Črljenec Slijepčević | Suze anđela

Odsjećeno drvo
Niz panj klizi rosa
     suze anđela

Ubijena srna
U rosi nepomično leži
      suze anđela

Ribe ubijene plastikom
Oplakane valovima
       suze anđela

Rijeke bez boje
Teku negdje u nepovrat
       suze anđela

Božica Črljenec Slijepčević | Nebeske priče

Ono svjetlo nočas u sobi na zidu
I svjetla plava što prema nebu idu
Malo, bijelo pero nježno kao svila
Da nije možda bilo iz Serafinovog krila

Kapljica je na moje lice tiho pala
Kao suza nevina,biserna i mala
Skliznula je možda iz nebeskih dubina
Ili je to zvijezda pala iz ruke Kerubina

Božica Črljenec Slijepčević | Crveni kišobran

Sivo nebo dotaknulo
Sive gradske pločnike
Golubovi se stisnuli
Ispod starih krovova
U fontanama se srebrno
Ogledaju niski oblaci
Počela je još jedna kiša
Jesenja, tiha, sjetna
Samo jedan kišobran
Prkosi gradskom sivilu
Crveni, veliki kišobran
A ispod njega ti i ja
Zlatno, rujanski zagrljeni...

Božica Črljenec Slijepčević | Zagrebačke fontane

Golubovi njihovim sitnim kapima
Hlade perje u vrućim, ljetnim danima
Oblaci se s visina ogledaju u njima
Male vodene oaze su nama svima
U njima novčiće traže zvijezde
Želje zaljubljenih u njima se gnijezde
Sunčeve zrake zlato su tu skrile
Sa Griča dođu i plešu oko njih vile
Kad ode u noći zadnja kočija
Sa Manduševca se čuje melodija
To kapi se smiju,pršte i padaju
Novom danu i suncu se raduju
Vesele nam jutra i hlade nam dane
Zagrebačke fontane velike i male...

Božica Črljenec Slijepčević | Oblak

Jen se je oblak najemput zmračil
Jake se napuhnul i narasel
Počel je ljubičasteti i siveti
Poplavil je kak šljiva bistrica
Skril  je sonce i još se širil
Ali nišče to nije doživel
Gda je to videl , počel se tresti
Ogenj i strele je počel hitati
Kopital se i nahitaval kak stekli
Onda je počel  jake plakati
Tulil je i narijekal kak vol
Tulike je plakal da ga najempot ni bile
Gledel je vse to mali beli oblačec
Iza njega nebe plave kak lan
Same mi je male namignul
I otšel kak pernati vanjkušek

Prema soncu....

Božica Črljenec Slijepčević | Moje vnučice

Kaj ti je veno tam babica moja
Črno i veliko i sliči na noja?
Kak da joj velim da gledi vu puru
I da je bila snočka z mlinci na tanjuru
I ono tam je nekaj na gnoju
Sliči mi babica na kusu moju?!
Kak da joj velim da gledi vu prasicu
I da je vjutro jela od nje kobasicu
A ono je tam labudek tak beli
Mi bi ga babica za ljubimca zeli!
Kak da joj velim da je to guska bela
Prošlu nedelu je pečenega batka od nje jela
A one velike na trnacu pri štale naše
Ima šare i z repom stalne maše?
Mile mi je mam pri srcu tak bile
Vnučice moje mlijeke od kravice ste pile
Gda su prestale pitati sem same zdehnula
Pogladila ih po glavi i kušleca im stisnula

Božica Črljenec Slijepčević | Da sme si same povedati šteli

Vsi so već znali da bome se zeli
Moj jedini golubek dragi i beli
Morti bi i vnuke već denes imeli
Da sme si same povedati šteli

Tu nouč si do moje hiže došel
Same si male zafučkal i mam prešel
Douge sem vučila i nijesem znala
Jake sem kesne i trde zaspala

Mislil si da sem ja svetle vužgala
Da nis zišla vustruc i kušleca ti dala
A to je moja stara babica tebe čula
I črez obluka se same naluknula

Otišel si i nijesi se vrnul ntgdar više
Zate mi žalost i sad po srčeku riše
Denes si već dedek i ja babica
Sijede su nam lasi i zborana lica

Rekel si da sam tvojega živlenja cvijetje
A ja da si srčeku mojemu protuletje
I nigdar se više nigde nijesme sreli
A da sme si same povedati šteli….

Božica Črljenec Slijepčević | Još jemput me doprati

Još jemput me doprati
do vrat moje hiže
Onak kak negdar
gda deca smo bili
Još jemput me doprati
i kušleca mi daj
Srameči, dragi kušlec
kak da nam je prvi
I črešnje pri susedu fkradni
i nameći  mi pone žepe
Poglej me još jemput onak
kak da me nigdar pustil nebuš
Još jemput me doprati
pa se vrni kam zdavna si prešel
Samo stiha zapri  lesu
nek si mislim da još navek si tu