(Alla fine del mondo)
Kajase* svijeta drže učmali stari ljudi:
Nije ih briga kamo mahniti vlakovi voze.
Dok buntovnici nose stigme i dijagnoze,
Na lomačama griju kosti krhke od studi.
Običan čovjek drhti: ne jede meso petkom.
Čeka da uvojke guste godine upokore.
Tek mu u snovima neki galeb preleti more,
I na satu slobode podne je tako rijetko.
Pjesnik pak prebire sjetno po žicama od spleena:
Na snažne riječi vreba, o sutrašnjici brine.
Konzerva stoji na stolu, bezglave male sardine,
I mineralna voda s okusom Aspirina.
Kraj roda i planeta primakao se blizu.
Oglasi se tek nekad dijete puno tjeskobe.
Zubalom od titana u trenutku ga zdrobe
Učmali stari ljudi, koje bjesovi grizu.
____________________________________________________________
kajas-štranga, vojka, kožno remenje za upravljanje konjima koji vuku kola
25. rujna 2019.
Flora Green
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.